Hrvatska vlada nije radila ono što su bonitetne agencije od nje očekivale, nije otpuštala ljude iz javnog sektora i smanjivala plaće, pa je zato kažnjena smanjenjem kreditnog rejtinga. Tako, otprilike, glasi objašnjenje premijera Zorana Milanovića, koji je navodno zauzeo borbeni stav prema bonitetnim agencijama i njihovim očekivanjima od Hrvatske.

Međutim – iako to nitko u Banskim dvorima neće javno priznati – rušenje kreditnog rejtinga zapravo je pravi božićni dar Milanovićevoj vladi. Glavni problem Milanovićeve vlade nije što ona ne želi rezati i otpuštati, nego što joj to ne polazi za rukom. Stoga je Banskim dvorima poticaj izvana vjerojatno jedini način da stvari pokrene u željenom pravcu. 

Odluka Standard&Poor’s-a proizvela je u Hrvatskoj stanje šoka i nevjerice, a baš to je poželjan ambijent za ono što će neminovno uslijediti. Jer tko će se sada, kada smo jednom nogom već u financijskom bezdanu, usprotiviti budućim rezovima? Hrvatska je izgubila cijelu godinu u pregovorima sa sindikatima javnih službi, a uštede su beznačajne.

Stoga će se sada pojačati pritisak na sindikate. I to vjerojatno onako kako u Večernjem listu sugerira ravnateljica Ekonomskog instituta Sandra Švaljek, koja tvrdi kako se u situaciji kada vlada nema druge nego rezati plaće, jer dogovor o neisplati božićnica i regresa nije dovoljan, »nepotrebno inzistira na dogovoru sa sindikatima«. 

Ono što smo vidjeli u prvoj godini mandata Milanovićeve vlade i ne možemo nazvati pravim bolnim rezovima, kakve su morale provesti ostale bankrotirane države s ruba Europe. 

Strukturne reforme – reforma tržišta rada i mirovinska reforma – koje zbog njihove važnosti nazivaju majkama svih reformi, još nisu pokrenute. No sada je vjerojatno trenutak za otvaranje i tog teškog poglavlja. 

Dilema MMF da ili ne doista je lažna. Bilo s MMF-om ili bez njega, i unatoč ambivalentnim izjavama premijera Milanovića – koji bi svima najradije dao, ali situacija ga tjera na uzimanje – u Hrvatskoj slijede otpuštanja u javnom sektoru, rezanje plaća ili njihovo zamrzavanje. Uslijedit će udar na umirovljenike, rezovi u zdravstvu, javnim poduzećima, smanjenja u socijali. Dakle sve ono što vidimo i u drugim europskim zemljama i što nije rezultiralo izlaskom iz recesije, nego je cijelu južnu Europu odvuklo u još dublju krizu, produbljujući jaz između europskog Juga i Sjevera.

Drugoga modela Milanovićeva vlada nema. 

I, naravno, slijedi žurna rasprodaja javnog bogatstva. Jer tko će se sada usuditi usprotiviti »monetizaciji« autocesta, prodaji Poštanske banke i Croatia Osiguranja? Jer samo će takva – razvlaštena i nemoćna – Hrvatska udobrovoljiti međunarodne investitore, MMF, Svjetsku banku i bonitetne agencije. 

Milanovićeva vlada – i zato je rušenje rejtinga za nju odlična vijest – napokon bi mogla postati uspješnom, barem u očima svojih inozemnih »saveznika«, kao i nekolicine domaćih zagovornika bolnih rezova, koji su nakon objave ocjene Standard&Poor’s-a izmilili iz svojih rupa. 

Ovdje, naravno, ne želimo sugerirati da je Standard&Poor’s-ova ocjena napisana u Banskim dvorima, iako ni to, kada znamo kako skandalozno funkcioniraju kreditne agencije i na koji način nastaju njihove dvojbene ocjene, ne bi bilo iznenađujuće. Vjerojatno je, međutim, da ta ocjena nije nastala sasvim bez utjecaja hrvatske vlade ili barem bez uvažavanja njezinog trenutačnog interesa.