Iako su izbori u Americi bili tek u prošli utorak, sve je bilo odlučeno puno ranije. Barack Obama pobijedio je Mitta Romneyja prije više od tri godine. Točno te 2009. godine – prve godine svoga mandata u Bijeloj kući – mladi je Obama dokazao kako je vlada kojoj je na čelu kadra donijeti ključne odluke u vrijeme krize, onda kada je najteže. 

  Naravno, riječ je o znamenitom bailoutu kojim je Obama na početku svog mandata spasio od kolapsa General Motors i Chrysler, ikone američke autoindustrije i simbole američkog sna. Radna mjesta u Ohiju i Michiganu – državama u kojima se nalaze tvornice General Motorsa i Chryslera – bila su spašena. Ništa drugo nije radila ni Angela Merkel u Njemačkoj kada je spašavala Opel, kao što ni François Hollande ovih dana ne sjedi skrštenih ruku pred najavom otpuštanja radnika u Peugeotu. 

  Baš u tom trenutku Obama je osigurao još četiri godine u Bijeloj kući. Da je tada odlučio drukčije, ni njegov potpredsjednik Joe Biden danas ne bi mogao uskliknuti: »General Motors živi, a Osama bin Laden je mrtav!«. Taj je usklik postao glavno geslo njegove kampanje. 

 I multimilijunaš Romney tada je zapečatio svoju sudbinu. Dok je Obama spašavao radna mjesta u General Motorsu i Chrysleru, Mitt Romney je izjavio: »Pustimo ih da bankrotiraju!«. Romney je objavio članak u New York Timesu pod tim naslovom, poručivši da se Amerika može pozdraviti sa svojom autoindustrijom. 

  Romney je imao još puno glupih izjava. Ona o 47 posto Amerikanaca koji se nisu kadri brinuti za sebe i ovise o vladi sigurno je jedna od takvih. No za poziv na bankrot autoindustrije platio je najvišu cijenu. Zbog nje Romney nikad neće postati predsjednik SAD-a. 

  Sve od tada Romney pokušava tu pogrešku ispraviti. U prljavoj kampanji potrošio je milijune dolara za oglase da uvjeri birače u Ohiju i Michiganu – gdje se lomila odluka o pobjedniku izbora – da je on »zapravo pomogao spasiti tamošnju autoindustriju i radna mjesta«. Znamo s kakvim uspjehom. Ni milijarda dolara nije pomogla da spere ljagu. 

  Sve je već bilo odlučeno. Obamu nije ugrozila čak ni nevjerojatna glupost koju je napravio na prvoj televizijskoj debati u Denveru, kada je mlakom i neuvjerljivom republikancu, koji se u izborima šepurio u ulozi velekapitalista, a ne političara, dopustio da ga uhvati na spavanju i ostavi bez teksta. 

  U Ohiju je sve započelo. I onda se u Ohiju i završilo. Kada je u izbornoj noći osvojio Ohio, Obama je osvojio Bijelu kuću. 

 Velika većina hrvatskih političara, ali napose oni socijaldemokratski, puni su lijepih riječi za Obamu. Vesele se njegovoj pobjedi, kao da su oni sami pobijedili. No što je s njihovim djelima? Što bi Obama napravio na Milanovićevom, Čačićevom i Linićevom mjestu s brodogradilištima, »Gredeljom« i onim što je od industrije ostalo u ovoj zemlji? Bi li i Obama pustio »Kraljevicu« i Treći maj – te simbole hrvatske industrije i hrvatskog znanja – da propadnu? Obamu nije smetalo što je zbog spašavanja autoindustrije postao »socijalist«, a naši se »socijalisti« zaklinju u Obamu, ali kod kuće, ulizujući se Bruxellesu, slijepo slijede Romneyjevu fundamentalističku logiku: »Pustimo ih da bankrotiraju«. 

  Obama je, kao što vidimo, svoje izbore dobio prije tri godine. 

  A što će Milanović, Čačić i Linić napraviti kada jednog dana dođe vrijeme njihovih izbora?