Europa je ponovno na rubu. Europski lideri opet su se okupili na noćnom summitu, pokušavajući pronaći izlaz iz europskog dužničkog labirinta. Ni više od tisuću milijarda eura jeftinog novca kojima je predsjednik Europske središnje banke Mario Draghi prije dva mjeseca »iz helikoptera«, kako bi rekao naš guverner Željko Rohatinski, zasuo europske banke, nije bilo dostatno za smirivanje »financijskih tržišta«. Njihova glad za svježim novcem gotovo je nepresušna; unatoč golemim svotama ulivenim u financijski sektor, Draghijev »monetarni stimulans« samo je pružio »kratkotrajno olakšanje«, potvrdivši se tek kao »privremeno rješenje«. 

    »Tržišta« su i dalje nepovjerljiva. »Tržišta« su nervozna i nepredvidiva. Zabrinutost »investitora« s nerješivog problema Grčke već se usmjerila na Italiju i Španjolsku – treće i četvrto gospodarstvo po veličini u eurozoni. Da bi se spasile od bankrota, španjolske banke trebaju 700 milijarda eura svježeg kapitala, a talijanski dug u apsolutnom iznosu čak šest je puta veći od grčkoga. 

    Dok ulicama španjolskih gradova ovih dana defiliraju studenti i profesori, koji štrajkaju protiv drastičnih mjera razgradnje i privatizacije španjolskog javnog zdravstva i javnog školstva – koji su čak i u vrijeme Francove fašističke diktature imali skoro nedodirljiv status u španjolskom društvu – pozivajući španjolsku vladu i Bruxelles da dokapitaliziraju i spase njih, a ne bankrotirane banke, njihove molbe, u to se možemo kladiti, opet će ostati neuslišane. 

    Jer kada bi se to kojim slučajem i dogodilo – i kada bi politička elita odstupila od provođenja programa »financijske konsolidacije« po diktatu Bruxellesa i vjerovnika – »financijska tržišta« mogla bi se uznemiriti. »Financijska tržišta« tada bi se mogla naljutiti i Španjolce dodatno kazniti i baciti ih u potpuni financijski bezdan. Iako se čini kao da je riječ o tajanstvenim silama, što poput poganskih bogova nezajažljivo uživaju u prinošenju svih mogućih, pa i ljudskih žrtava, a sve u ime štednje i odricanja, »financijska tržišta« itekako su stvarna i konkretna, kao što su stvarne i posljedice njihovih akcija. 

    »Financijski teroristi«, kako ih još ovih dana nazivaju, kadri su rušiti i postavljati vlade, bacati neposlušne države na koljena, rušiti rejtinge, izazivati nerede i političku nestabilnost. Bonitetne agencije njihovi su jurišnici, i one u svojim rukama drže »slavinu krize«, da na ovom mjestu s pravom parafraziramo nedavnu izjavu sa suđenja Ratku Mladiću o sarajevskoj »slavini terora«, koju je taj ratni zločinac mogao otvoriti i zatvoriti po vlastitom nahođenju. 

    Još od sedamdesetih godina prošloga stoljeća svjedočimo procesu financijalizacije kapitalizma. Financijski sektor emancipirao se od realne ekonomije, postavši samome sebi svrha. Opseg novca što cirkulira u »nestandardnim« financijskim operacijama, točnije špekulacijama, višestruko nadmašuje veličinu realnog sektora. Financijski kapitalizam funkcionira na temelju riskantnih financijskih operacija i špekulacija, a nedavni šokantan gubitak najveće američke banke JP Morgan Chase od najmanje dvije milijarde dolara u financijskom kockanju samo je posljednji takav primjer. U naravi je financijskog, špekulantskog kapitalizma stvaranje tzv. financijskih balona, koji moraju eksplodirati prije ili kasnije. Posljednji takav spektakularan prasak dogodio se 2008. godine. 

   I kada je balon puknuo, posljedice te eksplozije su socijalizirane. Profiti su privatizirani, dok su gubici iz spekulativne prebačeni u realnu sferu. »Financijska tržišta« uspjela su uvjeriti političare da ih moraju spasiti beskrajnim financijskim »stimulansima«, jer se u protivnom »tržišta« neće smiriti. 

    A »financijska tržišta« smirit će se tek kad nova Europa bude preuređena u skladu s temeljnim postulatima financijskog kapitalizma. Drugim riječima, onda kada javna potrošnja napokon bude smanjena, kada svoja tržišta otvorimo stranim investitorima, kada smanjimo poreze i troškove stranim kompanijama, kada napokon prihvatimo slobodno tržište i »napustimo socijalizam«, kada privatiziramo sve što još nismo, kada provedemo bolne rezove, kada smanjimo socijalne izdatke i troškove rada te kada se riješimo božićnica, regresa i svih »uspomena iz ljepših vremena«, kako je to Hrvatima ovih dana iz Bruxellesa proročanski nagovijestio premijer Zoran Milanović. Premijer koji, kako sam tvrdi, »prezire neoliberalizam«, iako odlično prepoznaje njegove potrebe i voljan im je udovoljiti.