Janša i njegov glavni koalicijski partner Gregor Virant natječu se što bi prije ukinuli, samo da bi što više uštedjeli. Janšina vlada pred sobom ima samo jedan cilj: prepoloviti slovenski deficit koji sada iznosi skoro šest posto na ispod tri posto
Koliko god mislili kako nova i formalno lijeva hrvatska vlada Zorana Milanovića, kao i sve vladajuće garniture prije nje, besramno služi isključivo interesima kapitala i velikih korporacija – i pritom možda velikim dijelom bili u pravu – poučno je vidjeti kako mjere štednje izgledaju kada ih režira jedna pravovjerna desna vlada, i to u našem najbližem susjedstvu, u Sloveniji. Jedva nešto više od mjesec dana koliko je prošlo od njegova neočekivanog povratka na vlast, Janez Janša predložio je dramatične mjere štednje, prema kojima se uštede Slavka Linića doimaju poput kamilice. Najprije brojke: dok Slovenija planira samo u ovoj godini uštedjeti 818 milijuna eura (preko šest milijarda kuna), Hrvatska je u 2012. uspjela pritegnuti remen tek za skromnih 3,4 milijarde kuna. Još je zanimljivije da Slovenci toliko planiraju odgristi od svog proračuna koji je za 2012. planiran na skoro devet milijarda eura (ili skoro 70 milijarda kuna), dok je hrvatski proračun napumpan na čak 118 milijarda kuna, a planirane uštede opet su ostale daleko ispod slovenske razine. Linićeve mjere zasad ne predviđaju nikakve ozbiljnije intervencije u radno zakonodavstvo ili mirovinski sustav, što ne vrijedi za Sloveniju. Janša kreše plaće u javnom sektoru linearno za 15 posto, smanjuje izdatke za porodiljni dopust i dječje dodatke, subvencije za studente i učenike, te niz drugih mjera koje sindikati ocjenjuju brutalnima i neprihvatljivima. Predviđa se i dodatno smanjenje standarda u zdravstvu, režu se godišnji dodaci za umirovljenike. U okviru stabilizacije javnih financija Slovenija smanjuje naknade za nezaposlene, uz uobičajenu neoliberalnu mantru kako »visoke« nadoknade nezaposlene ne motiviraju na traženje posla. Janša ukida blagdane, reže dnevnice, troškove za benzin, troškove prehrane, koje neoliberalni ideolozi ionako smatraju »socijalističkim« izmišljotinama. Prava za koja su se slovenski radnici borili desetljećima, nestaju u trenu. U Sloveniji je na djelu demontaža socijalne države. Janša i njegov glavni koalicijski partner Gregor Virant natječu se što bi prije ukinuli, samo da bi što više uštedjeli. Janšina vlada pred sobom ima samo jedan cilj: prepoloviti slovenski deficit koji sada iznosi skoro šest posto na ispod tri posto, ne bi li zadovoljila Bruxelles i udobrovoljila kreditne agencije. Iako se Pahorovoj vladi prigovaralo da je previše neoliberalna i premalo socijaldemokratska, Janšinim dolaskom na vlast očito je došlo do promjene ekonomskog – i ideološkog – koncepta. Dok je Pahorov ministar financija Franci Križanič, tipično za lijeve vlade, zagovarao višu javnu potrošnju, jer je smatrao da na taj način potiče gospodarsku rast, taj neokejnzijanski distribucijski model kapitalizma, zbog naglog rasta proračunskog deficita i dramatičnog povećanja vanjskog duga, u krizi doživljava potpuni slom. Zamijenjen je Janšinim rigidnim fiskalnim konzervativizmom, na što je politički jedino reagirao nesuđeni premijer Zoran Janković, koji tvrdi da se samo uštedama, bez razvoja, ne može smanjiti proračun za skoro milijardu eura, osim ako to ne znači odricanje od javnog zdravstva i školstva. Umjesto toga »lijevi« Janković predlaže Linićev recept: povećanje PDV-a na 25 posto i pokretanje novog investicijskog ciklusa. Iako će možda zvučati poput teorije zavjere, sada je još jasnije zbog čega američki veleposlanik u Ljubljani i Bruxelles nisu željeli Jankovića, pobjednika slovenskih izbora, za premijera, već političara za kojeg su znali da je spreman odlučnije zaštititi interese financijskog tržišta i međunarodnih vjerovnika. Odgovor na Janšin ultimatum nije neočekivan: vojska i policija putem svojih sindikalnih predstavnika Janši najavljuju prosvjede i – doslovno – nerede u državi. Sindikati pripremaju generalni štrajk i Janši prijete njegovim oružjem – referendumom – kojim je i došao na vlast, no nema sumnje kako će Janšine mjere, koliko god bile surove, na kraju biti prihvaćene, iako možda u blažem obliku. Bolje i Janšin post nego da im Bruxelles uvede prisilnu upravu i propisuje mjere štednje. Slovenci dobro znaju kako su prošli Grci.
