Hrvatska se opet dokazala kao nadasve uzorna i poslušna europska učenica. Sankcije protiv sirijskog režima imat će dramatične posljedice po hrvatsko gospodarstvo, no nova šefica diplomacije Vesna Pusić na svom drugom Vijeća ministara EU u Bruxellesu razgalila je europske kolege obznanivši kako je Hrvatska u svoj pravni sustav već uvela sankcije o kojima se na tom sastanku raspravljalo. Ina je već zatvorila svoja plodna i iznimno unosna naftna polja u Siriji, iako su zbog toga na gubitku i Ina i država, i to skoro pet milijarda kuna samo u jednoj godini!

   Mala Slovenija tada se opet našla sama protiv svih, kao i u vrijeme blokade Hrvatske. Odlučna da zaštiti svoje gospodarske interese, ne mareći za ljudska prava, demokraciju i vlastitu vjerodostojnost, Slovenija je stavila veto na usvajanje crne liste dužnosnika bjeloruskog režima, i to zato jer se na popisu našlo ime Jurija Čiža, bjeloruskog oligarha i vlasnika nogometnog kluba Dinamo iz Minska, koji je poslovno i privatno povezan s Aleksandrom Lukašenkom, posljednjim europskim diktatorom. Slovencima je oligarhovo ime na crnom popisu zasmetalo jer je slovensko poduzeće »Riko« sa Čižom ušlo u 150 milijuna eura vrijedan posao izgradnje hotela Kempinski u Minsku. Rezultat: Čižovo ime ubrzo je nestalo s popisa.

   I u tom slučaju pokazalo se kako jedinstvena europska vanjska politika zapravo ne postoji, te kako je europska mantra o ljudskim pravima i demokraciji samo krinka iza koje se skrivaju gospodarski interesi pojedinih članica, najčešće onih najvećih, no katkad i malih, poput Slovenije, o čemu nas podučava primjer Čiž.

   Jer što je cilj europskih sankcija Siriji? Uvođenje ljudskih prava i demokracije u tu zemlju? Oslobođenje sirijskog naroda? Ili pak Asadov režim u Damasku mora pasti da bi američke i britanske naftne kompanije mogle kroz Siriju prevoziti naftu, osvojenu u Iraku, do tankera na Sredozemlju, osobito u slučaju da Iran blokira Hormuški tjesnac, na što lucidno u ovim novinama upozorava naš analitičar Ivo Jakovljević. Dakle, sankcijama Siriji Hrvatska se zapravo zauzima za zaštitu gospodarskih interesa, ali tuđih, na štetu vlastitih.

   Hoće li sada nakon Sirije, i nedavno Irana, »europska vanjska politika«, a s njom i hrvatska, slične sankcije proglasiti i Saudijskoj Arabiji, čiji je srednjovjekovni diktatorski režim brutalniji od sirijskoga i iranskoga zajedno, a koji sada financijski podržava sunitsku pobunu protiv Asadova režima, a time i sektaški rat u Siriji? Ili Bahreinu, čiji su vlastodršci pozvali saudijsku vojsku da ugasi bahreinsko arapsko proljeće? Ili Kuvajtu, Omanu, Iraku…, gdje također zatiru ljudska prava i guše opoziciju? Hoće li Europa i njihovu naftu proglasiti krvavom, kao što je sirijsku i iransku?