Zoran Janković, Foto: Arhiva NL
Otkrivanje posljednje socijalističke države u Europi zasluga je revnosnog američkog veleposlanika u Ljubljani Josepha A. Mussomelija. Njegova dijagnoza za Sloveniju glasi: na površini profinjeni Disney World, ispod površine socijalizam!
Prvi put nakon što su Amerikanci 2009. godine izvršili pritisak na Sloveniju da prekine blokadu Hrvatske, još uvijek najveća svjetska sila ovih se dana ponovno odlučila izravno angažirati na ovim prostorima, i to ponovno u Sloveniji.
Kao i u slučaju svih američkih intervencija u svijetu, i ovdje Amerika ustaje u obranu demokracije i slobode. Mala Slovenija, nekoć najsjajnija tranzicijska zvijezda demokracije u srednjoj i istočnoj Europi, ali i najvjernija saveznica Washingtona u ovom dijelu Europe, ponovno je nenadano postala – utvrda socijalizma.
Otkrivanje posljednje socijalističke države u Europi zasluga je revnosnog američkog veleposlanika u Ljubljani Josepha A. Mussomelija. Njegova dijagnoza za Sloveniju glasi: na površini profinjeni Disney World, ispod površine socijalizam!
Prije nego što je prije dvije godine stigao u Ljubljanu, Mussomeli je stolovao u Kabulu u Afganistanu, gdje Amerikanci zajedno s koalicijom voljnih, u kojoj je i Hrvatska, već dulje od desetljeća pokušavaju nepovjerljivim Afganistancima ucijepiti demokratski gen. Drugim riječima, Mussomeli očito ima veliko iskustvo u širenju demokracije i otkrivanju njezinih neprijatelja.
Mussomelijev nepogrešivi instinkt reagirao je i prije nego što je nakon nedavnih izvanrednih parlamentarnih izbora slovenski predsjednik Danilo Türk započeo konzultacije sa čelnicima parlamentarnih stranaka. Mussomeli je bio brži.
Amerikanac je krenuo pozivati stranačke šefove na konzultacije na kojima je neskriveno pozivao na okupljanje koalicije koja bi bila u »najboljem interesu Slovenije«.
Sličnu akciju američki su diplomatski predstavnici poduzeli i prije hrvatskih izbora 2000., kada su izravno pomogli okupljanje trećesiječanjske koalicije, a time i rušenje desetogodišnje vladavine HDZ-a, koju su – slično kao i današnji slovenski »socijalizam« – smatrali prijetnjom demokraciji.
U Mussomelijevoj kontrakoaliciji voljnih – očekivano – nije bilo mjesta za Zorana Jankovića, makar je on dobio najviše glasova na izborima. Jankoviću sa Zapada nije stigla nijedna čestitka na izbornoj pobjedi, kao da je kužan.
Jankovićeva vladavina, uvjeren je Mussomeli, jamči kontinuitet sadašnjeg socijalističkog modela i zatvorenog tržišta. Mussomeli, koji dolazi iz zemlje koja je povijesno podijeljena na dva politička bloka – i zbog toga nikome ne pada na pamet izvana utjecati na dvostranački američki politički krajolik – drznuo se u zemlji u kojoj je gost pokušati »premostiti podjele između ljevice i desnice«.
Osim toga, Janković je po mišljenju prvog Amerikanca u Ljubljani neuglađen, a ne barata dobro ni engleskim jezikom. No, čini se da je Mussomelija najviše iznervirala činjenica da je upravo Janković odbio poziv na njegovo diplomatsko sijelo, poručivši Velikom bratu da ima važnijega posla!
Mussomelijeva intervencija prelazi običnu nediplomatsku grubost. Posrijedi je otvoreno miješanje u unutarnje političke odnose, neskriveno pozivanje na red, nešto što smo, čak i na ovim našim prostorima, viđali iznimno rijetko.
U Hrvatskoj se nešto slično dogodilo 2003. godine, kada je tadašnji predsjednik Stipe Mesić otvoreno istupio protiv američkog rata u Iraku, što je izazvalo oštru i krajnje nediplomatsku kritiku tadašnjeg američkog veleposlanika Lawrencea G. Rossina.
I poslije svega, pazi sad, u igri za slovenskog mandatara odjednom se pojavljuje »treći čovjek«. Ni Janković, ni Janša (prvoga nisu željeli Amerikanci, drugoga nisu htjeli Slovenci, iako je imao američki blagoslov), već Marko Voljč, utjecajni bankar i jedini slovenski član moćne Trilateralne komisije, »slovenski Monti«, čovjek koji je u svojoj dugogodišnjoj bankarskoj karijeri više godina proveo u Bruxellesu i Washingtonu, nego u Ljubljani.
Teren za njega već je pripremljen. Prije Voljčova nastupa Slovenija se našla pod otvorenim napadom američkih bonitetnih agencija, koje su njezin dug učinile još nepodnošljivijim, zaduživanje težim, a krizu dubljom.
U takvoj situaciji, kada je katastrofa samo pitanje dana, isprepadani Slovenci – nadaju se kreatori sadašnje krize – mogli bi prihvatiti svako rješenje, pogotovo jer je jedina alternativa povratak Janše. Makar za Voljča nitko nije glasao na izborima, a prema zadnjim informacijama uljeza ne žele ni političke stranke.
No, tko još mari za demokraciju. Uostalom, Slovence je moglo zadesiti i gore. Pogledajte samo kako je prošao Mussomelijev Afganistan.