Iako senzibilnog Tomislava Karamarka (kao da nikad nije radio u tajnim službama i policiji), smeta hajka protiv Božidara Kalmete, nedodirljivog princa HDZ-a i čuvara njezinih najvećih tajni iz godina beščašća i općeg lopovluka, pravosuđe ovaj put mora ići do kraja. Šef HDZ-a uvjerava kako je njegova stranka »svoju katarzu prošla« te da nijedan od uhićenika nije član HDZ-a, no bolje bi mu bilo da se prestane izmotavati jer je i ova afera čedo HDZ-ove kriminalne vladavine. Katarze neće biti ni za Sanaderovu stranku – a niti za građane Hrvatske – sve dok se i ova pljačka, koja je opustošila državni proračun poput tsunamija, ne sankcionira onako kako to i priliči uređenim pravnim državama. 

   A nigdje pljačka državnog novca nije bila toliko opsežna i beskrupulozna kao u slučaju izgradnje autocesta. Tog Livakovića, Kalmetinog najbližeg suradnika i prijatelja, sada terete za izvlačenje pet milijuna eura iz Hrvatskih autocesta, no očito je kako su razmjeri ove pljačke puno veći. 

   Dovoljno je osvrnuti se na troškove izgradnje autocesta, koji su za Kalmetinog i Livakovićevog mandata višestruko premašivali dotadašnje iznose. Cijena kilometra autoceste, u odnosu na Račanovo i Čačićevo vrijeme, skočila je sa četiri milijuna na nevjerojatnih 17 milijuna eura!?! 

  Grabilo se na svemu. Samovoljno su mijenjane trase, farbanje tunela višestruko je preplaćeno. Samo dva WC-a na dionici između Dugopolja i Ravče plaćena su 3,5 milijuna kuna, iako je svaki trebao koštati manje od 300 tisuća. Svaka WC školjka koštala je skoro pet tisuća kuna, i to bez daske!?! Istražitelji sumnjaju da je na dionici između Dugopolja i Ploča ukradeno najmanje 100 milijuna eura. 

   Iako su bili raspisivani natječaji, oni su bili samo alibi. Poslovi su dijeljeni u okviru građevinskog kartela, u kojem su glavnu riječ imali građevinski baruni i politička mafija. Cijena radova naknadno je napumpana, kako bi se namirili nezasitni interesi. Novac je išao iz ruke u ruku, bez papirnatih tragova, zbog čega je danas – iako su u međuvremenu u zatvoru završila skoro kompletna rukovodstva dviju državnih tvrtki zaduženih za izgradnju autocesta – teško dokazati kod koga je završio opljačkani novac. 

   No neke je stvari ipak teško sakriti. Kristalno je jasno zašto su troškovi izgradnje autocesta u vrijeme Kalmetinog ministrovanja probili sve granice. Što je više pljačkano, više smo se zaduživali. S nevjerojatnom lakoćom, poput pijanih milijardera, tvrtke pod Kalmetinom kontrolom podizale su milijune eura kredita s iznimno nepovoljnim kamatama i još nepovoljnijim rokovima dospijeća. HAC se 2009. kod američke investicijske banke JP Morgan zadužio po enormnoj kamati od skoro 10 posto za 100 milijuna eura, a ARZ je kod iste banke po istoj kamati podigao kredit od 135 milijuna eura. Rok otplate bio je pet godina, a obje tvrtke pristale su glavnicu platiti po isteku roka, dakle odjednom, dok je u međuvremenu samo ARZ morao otplatiti 65 milijuna eura samo na ime kamata! 

  Samo zbog tih kredita, koji su hrvatske autoceste i doveli pred bankrot i prodaju – a čije je uvjete navodno ispregovarao upravo Josip Sapunar – netko bi napokon trebao odgovarati. Riječ je o bezočnom zločinu protiv javne imovine. A opet, riječ je tek o kapi u moru jednog mnogo šireg udruženog zločinačkog pothvata, kojim je sasvim sigurno utaban put moralnog i materijalnog propadanja ove zemlje.