Istina je, kod nas se banke ne bave špekulantskim bankarstvom i ne trguju egzotičnim financijskim proizvodima, kakav je bio, recimo, znameniti »Abacus 2007-AC1«, frankenštajnovski proizvod kojim je započelo urušavanje financijskih tržišta na početku velike financijske krize.

Abacus je donio propast svima, osim svojim tvorcima i Goldmanu Sachsu. Upravo je u tome tajna financijske prijevare proteklih nekoliko desetljeća, a koja je u Velikoj krizi 2008. godine doživjela svoj veličanstveni finale.

Dok svi ostali propadaju – poduzeća, građani, pa čak i države – financijski sektor buja poput karcinoma. Suptilnim metodama i političkim pritiscima financijska oligarhija vješto kolektivizira vlastite gubitke, a privatizira profite.

Pogledajmo širu sliku: od početka krize europske su države u svoje banke upumpale 5.058,9 milijardi javnog novca, što je skoro polovica bruto nacionalnog proizvoda čitave Europske unije!?!

Europska solidarnost

Kakav status uživaju banke u odnosu na ostale dijelove društva možda najbolje oslikava podatak da su čelnici Europske unije za zapošljavanje mladih Europljana, što je trenutačno daleko najveći problem današnje Europe – ali i izravna posljedica sadašnjeg modela rješavanja krize – odlučili odvojiti šest milijardi eura!?

I zatim je Angela Merkel, ali tek nakon uvjeravanja, pristala dati još dvije milijarde!? Dakle, 5.058 naprema osam! Netko je izračunao da će to iznositi šest eura po svakom nezaposlenom. Toliko o europskoj solidarnosti.

Domaće banke u stranom vlasništvu nisu imale svoje toksične proizvode, svoje Abacus-e. Nisu, recimo, kao na Wall Streetu, ulagale u vjerojatnost da će neke države bankrotirati.

No naše su banke zato kreirale kredite u švicarcim francima! A ti krediti nisu ništa manje inovativni. I oni, naime, počivaju na tečajnoj špekulaciji, na deviznoj klauzuli i na promjenjivoj kamatnoj stopi, što je vjerovnicima također omogućilo manipulaciju, špekulaciju i ekstraprofit.

Malo primitivnije nego na Wall Streetu, ali ništa manje efikasno i lukrativno! Na Wall Streetu cijenu su platili pohlepni investitori, a kod nas obični građani, premda nisu imali ništa s Gordonom Gekkom, jer se za takve kredite nisu odlučili zbog špekulacije, nego zbog praznih novčanika.

I na Wall Streetu banke su radile što god su htjele samo zato što je financijsko tržište bilo potpuno deregulirano, kao što i kod nas banke i njihovi plaćenici, »nezavisni« ekonomski analitičari, uspješno sabotiraju svaki pokušaj države da zauzda bankarsku samovolju.

Naopak sistem

Presuda u kojoj su »građani pobijedili banke«, koliko god je nazivali povijesnom – čak i kada bi postala pravomoćna – ne bi riješila naš problem. Naš je problem u naopakom gospodarskom sistemu, uspostavljenom prije dva desetljeća, zbog kojeg danas trpi većina građana ove zemlje.

Taj je sistem orijentiran na uvoz i zaduživanje, a ne na poticanje vlastite proizvodnje i stvaranje radnih mjesta. Prodaja banaka strancima bila je samo jedna od njegovih ključnih karika. Banke stimuliraju potrošnju, odlično zarađujući na visokim kamatama i deviznoj klauzuli koja je, potvrdio je to jučer i Trgovački sud, nezakonita.

Rezultat su uništeno gospodarstvo i osiromašeno stanovništvo. Banke su postali glavni profiteri krize i, de facto, vlasnici Hrvatske.