Ovaj besmisleni protest pred Ministarstvom branitelja u Savskoj samo je još jedan dokaz i nedvosmislena potvrda potpune bezidejnosti naše najveće opozicijske stranke i njezine potpune izgubljenosti u vremenu i prostoru.

Jer što trebamo misliti o političkoj organizaciji koja na sve neuspješne pokušaje vladajućih da iznađu izlaz iz slijepe ulice u kojoj se nalazi ova zemlja odgovara još većim besmislicama i nacionalističkim iluzijama, nudeći nam kao jedini odgovor na sve stvarne probleme s kojima se ovo društvo trenutačno suočava, na gospodarskom, socijalnom, političkom i društvenom planu, samo teški olovni uteg, koji nas sve može jedino odvući na dno?

Premda HDZ-ovci i danas vole naglašavati kako je upravo ta stranka zaslužna za ulazak Hrvatske u NATO i EU, što je zapravo bio jedini konkretni projekt naše političke elite nakon osamostaljenja, na čiju smo provedbu potrošili cijelo jedno desetljeće, moramo biti iskreni i priznati kako je to ponajprije bio osobni politički projekt tadašnjeg predsjednika HDZ-a Ive Sanadera, iako je on u međuvremenu završio u zatvoru, a ne današnjeg HDZ-a.

Jedan dio objašnjenja tog paradoksa HDZ-a – paradoksa u kojem političko i kadrovsko siromaštvo aktualne vlasti nudi savršenu priliku za političko poentiranje, no tu priliku HDZ sustavno propušta – sigurno se krije u Karamarkovu političkom profilu i njegovu profesionalnom iskustvu.

  Kao predsjednik HDZ-a Karamarko nije osmislio ni ponudio niti jednu jedinu upotrebljivu ideju ili konkretno rješenje, ako pod rješenjem ne mislimo na stalno raspirivanje mržnje i neprijateljstva. Woody Allen je jednom rekao da iako ne zna točno kako glasi pitanje sigurno zna da je odgovor – seks.

I Karamarko ima jedan jedini odgovor na sva pitanja, kakva god ona bila, no njegov odgovor nije seks nego Josip Broz Tito i komunizam.

Što Karamarko planira poduzeti ako se vrati na vlast? Ne znamo što planira učiniti s ekonomijom, ali znamo da priprema, kako sam kaže, u Hrvatskoj na neki način verificirati, odnosno učvrstiti definiciju pozicije lika i djela Franje Tuđmana u suvremenoj hrvatskoj povijesti, kako se svatko s njim ne bi više mogao igrati i napucavati kako mu se sviđa.

Drugim riječima, Karamarko u Hrvatsku planira ponovno uvesti delikt mišljenja, i to u najboljoj tradiciji Josipa Broza i njegova komunističkog režima, protiv čijih se ostataka u Hrvatskoj on i njegova klika tobože bore. Jer zadnji političar na ovim prostorima koji je uživao ovakvu zakonodavnu zaštitu kakvu Karamarko sada predlaže za Tuđmana bio je Broz.

Umjesto u budućnost, Karamarko nas vraća u prošlost. No onom tko nema nikakvih ideja o sadašnjosti i budućnosti, ništa drugo i ne preostaje, zar ne? Jer kako ono Karamarko misli odgovoriti na sadašnje izazove hrvatskog društva? Povratkom Domovinskom ratu i Franji Tuđmanu.

Dakako da je riječ o velikoj zabludi. Tuđman nam sigurno nije ostavio nikakve ideje kojima bismo mogli rješavati današnje probleme, a koliko god neki bili sentimentalno vezani za to razdoblje ni Domovinski rat ne pruža nikakve odgovore za ovo što nas danas muči. Zato bolje da se što prije prestanemo samozavaravati.