Foto D. Kovačević
Čini se da kod nas najbolje funkcioniraju one institucije – poput povjerenstva za sukob interesa – u kojima nije bilo katastrofalnog Kukuriku kadroviranja, nego su njihovi čelnici na svoje položaje dospjeli »slučajno«, samo zato što znaju raditi svoj posao
Nakon kolapsa gospodarske politike Milanovićeve vlade, ovo je moralni kolaps vladajuće nomenklature. Odluka povjerenstva za sukob interesa prema kojoj je bivši Linićev pomoćnik Branko Šegon bio u sukobu interesa ruši jedino što je Milanoviću ostalo: prevladavajuće uvjerenje kako je ova vlada nesposobna, ali barem poštena.
No odlukom povjerenstva doznali smo ono što smo ionako već znali. Znali smo da je Šegon u sukobu interesa, što jedino Linić i Milanović nisu htjeli priznati. Ono što je Šegon napravio nedopustivo je, nečasno i nehigijenski. Poduzeća u vlasništvu državnih dužnosnika, odnosno njihovih najbližih, ne smiju poslovati s tom istom državom. No ovdje je bilo još gore: Šegon je dobio kredit od državne banke kakav nijedan drugi poduzetnik nije mogao dobiti, stekavši znatnu materijalnu korist i višestruko prekršivši zakon. Šegon će nakon svega morati platiti neznatnu novčanu kaznu. No kazna koju će morati platiti Milanovićeva vlada bit će puno viša.
No kao što nije pomogla Milanoviću, Šegonova smjena iz istih razloga nije previše ni odmogla Liniću. Ministar financija – u skladu sa svojom bizarnom praksom koja mu ne dopušta da odbaci »svoje« ljude ni onda kada oni prijeđu dopuštenu granicu i kada ga zloupotrijebe – do samog je kraja tvrdio kako je Šegon »čist«, no to mu nije znatnije naškodilo. Građani su u Liniću, kojeg smatraju najsposobnijim ministrom, prepoznali žrtvu Milanovićevih napada.
No upravo Linićev slučaj potvrđuje kako i najsposobniji političari trebaju korektiv te snažan i vjerodostojan sustav političkog nadzora. Zato je važan integritet demokratskih institucija. Jedna od takvih je svakako i povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, koje se pokazalo kao jedno od najugodnijih iznenađenja u Hrvatskoj u posljednje vrijeme. No i to je porazna vijest za vladajuće. I u tom slučaju, naime, čini se da kod nas najbolje funkcioniraju one institucije – poput povjerenstva za sukob interesa – u kojima nije bilo katastrofalnog Kukuriku kadroviranja, nego su njihovi čelnici na svoje položaje dospjeli »slučajno«, samo zato što znaju raditi svoj posao.
