Riječ je o nevjerojatnom činu koji graniči s morbidnošću. Dronovi su, naime, već nekoliko godina jedan od glavnih simbola Obaminog rata protiv terorizma. Riječ je o bespilotnim letjelicama – od malih izviđačkih letjelica koje teže manje od kilograma, pa sve do teških Predatora i letjelica Global Hawk, koje služe za izviđanje i napade na ciljeve na zemlji. Radi se o golemoj armiji koja broji više od 10 tisuća letjelica kojima se upravlja na daljinu, iz američke Nevade, i koje sudjeluju u tajnom američkom ratu likvidacija proizvoljno izabranih ljudskih meta za koje Amerikanci vjeruju da su teroristi. 

  I u tome se krije glavna kontroverza u vezi s dronovima, koja otvara pitanje protupravnosti takvih napada za koje mnogi pravni stručnjaci i međunarodne organizacije vjeruju da predstavljaju flagrantno kršenje međunarodnog prava. Američki rat dronovima, naime, temelji se na zakonskoj regulativi koja je usvojena poslije 11. rujna, a koja Amerikancima dopušta upotrebu doslovce svih sredstava u borbi protiv terorizma. Riječ je o potpuno netransparentnom postupku u kojem neki anonimni američki službenik procjenjuje predstavlja li neka osoba prijetnju SAD-u i ponaša li se po obrascu karakterističnom za teroriste, iako pritom nije neophodno da je ta prijetnja i konkretizirana, odnosno da je potencijalna meta povezana s konkretnim terorističkim planom. Ako je odgovor pozitivan, ta osoba dolazi na spisak »meta« čiju likvidaciju svojim potpisom odobrava američki predsjednik, bez bilo kakve formalne istrage, suda ili presude. Riječ je, dakle, o izvansudskim likvidacijama, odnosno o nezakonitim egzekucijama, koje izvršavaju dronovi, ubojice iz zraka. Program likvidacija provodi se u brojnim zemljama, Afganistanu, Jemenu, Pakistanu, Iraku, Somaliji, Maliju…, bez obzira na to slažu li se same zemlje s tim napadima ili im se protive. 

 Mnogima je paradoksalno da je za takvim ratnim sredstvom posegnuo aktualni predsjednik Barack Obama, nekadašnji profesor ustavnog prava i aktivist civilnog društva, koji je u međuvremenu nezasluženo dobio i Nobelovu nagradu za mir. Taj tajni, krvavi i pravno upitni rat ekspanziju je doživio upravo za Obaminog mandata, premda – budući da se taj rat vodi u tajnosti – ne postoje potpuni podaci o tome koliko je »terorista« u njemu likvidirano, iako neke neovisne istrage pokazuju da je među likvidiranima deseterostruko više civila nego terorista. 

  Prema Jennifer Gibson, američkoj odvjetnici i jednoj od najuspješnijih istraživačica američkog tajnog rata dronovima u Pakistanu, o čemu je svjedočila pred britanskim parlamentom i američkim kongresnicima, američki dronovi su u napadima na 41 terorista u Pakistanu ubili 1.141 civila, a samo u (neuspjelim) pokušajima likvidacije prvog čovjeka al-Kaide Ajmana Al Zavahirija stradalo je 105 ljudi, od čega i 76 djece. 

  Dronovi su u nekoliko navrata napadali svatove, koji su »greškom« anonimnih američkih operatera iz baze u Nevadi zamijenjeni za okupljanja terorista, a nedavno je američki tajni rat dronovima napokon dospio na udarne stranice svjetskih medija, ali samo zato što su u jednom recentnom napadu američkog drona u Pakistanu kao kolateralne žrtve stradali i zapadni humanitarci, Amerikanac Warren Weinstein i Talijan Giovanni Lo Porto. Pakistanske i ostale civilne žrtve tih napada u pravilu ostaju izvan fokusa zapadne javnosti. 

 U SAD-u se već nekoliko godina vodi žustra rasprava o potrebi veće pravne regulacije Obaminog rata protiv terorizma, u kojem su američki vojnici na terenu zamijenjeni ubojitim letjelicama, kojima se upravlja na temelju također nezakonito prikupljenih podataka od strane orvelovskog američkog obavještajnog aparata koji nadzire cijeli svijet. Istragu o civilnim žrtvama u napadima dronova prije dvije godine pokrenuo je i UN, smatrajući da ti napadi predstavljaju ozbiljan problem za postojeće okvire međunarodnog prava. 

  Iako se o tome u Hrvatskoj malo govori i piše, i još manje raspravlja – premda Hrvatska kao članica NATO-a aktivno participira u američkim ratovima i sudjeluje u okupaciji Afganistana – aktualna hrvatska predsjednica kao bivša pomoćnica glavnog tajnika NATO-a itekako je dobro obaviještena o tim raspravama i svim kontroverzama koje proizlaze iz američkog ekstenzivnog korištenja dronova. Stoga je njezin čin prihvaćanja hrvatske zastave iz američkog drona koji je bio nad Afganistanom još nevjerojatniji i kontroverzniji. Ovdje je, dakako, riječ o nečemu puno važnijem od puke simbolike: znači li prihvaćanje hrvatskog stijega iz američkog drona da Hrvatska time preuzima odgovornost i za sve one smrtonosne posljedice koje ti dronovi ostavljaju za sobom u Afganistanu, Pakistanu, Jemenu…