Iako slovenske vlasti postavljanje žice na granici s Hrvatskom pokušavaju prikazati kao izvanrednu mjeru za izvanredne prilike, ta odluka zapravo predstavlja kontinuitet slovenske politike prema izbjeglicama. Slovenska žica na granici – i to ne obična bodljikava, nego tzv. žilet žica, na kojoj su male i opasne oštrice raspoređene po središnjoj žici – nije, naime, nikakav eksces, nego logičan ishod svega onoga što je Slovenija dosad učinila u ovoj izbjegličkoj krizi.

Upravo je Slovenija, podsjetimo, izbjeglice na granici dočekala vojskom naoružanom do zuba i borbenim oklopnjacima, kao i suzavcem, vodenim topovima i policijskim specijalcima koji izgledom podsjećaju na robocope. Slovenske vlasti zatvaraju  izbjeglice u prihvatne centre koje kritični slovenski novinari, zbog katastrofalnih uvjeta koji u njima vladaju, uspoređuju s konc-logorima.

Od apsurdne i nepotrebne žice na granici, apsurdnija su samo objašnjenja slovenskih političara. Oni žicu opravdavaju strahom od većeg broja izbjeglica, iako je priljev izbjeglica smanjen. Tvrde i da ogradom žele spriječiti prelaženje »zelene granice«, iako zelenu granicu više nitko ne prelazi jer izbjeglice organizirano i u dogovoru Zagreba i Ljubljane vlakom prevoze do Dobove. Premijer Cerar uvjerava da žicom na granici – koju on nema hrabrosti nazvati žicom, nego radije koristi neutralan termin »tehničke prepreke« – želi spriječiti »humanitarnu katastrofu«!?!

Cerar, dakle, proizvodi humanitarnu katastrofu – a žica na granici svakako podrazumijeva proizvodnju humanitarne katastrofe – kako bi je spriječio?! Nemojmo se zavaravati: žica je samo uvod u djelomično ili potpuno zatvaranje granice. Slovenske su vlasti i taj scenarij već isprobale, jer su tijekom ove krize slovenski specijalci u nekoliko navrata potpuno zatvorili svoju granicu – opravdavajući taj čin lažnom tvrdnjom da je i Austrija zatvorila granicu – što je onda rezultiralo gomilanjem izbjeglica na hrvatskoj strani i potpunim humanitarnim kaosom.

Cerarova dvoličnost samo odražava trenutačnu europsku dvoličnost u odnosu prema ovom problemu. Ta se dvoličnost ogleda u činjenici da njemačka kancelarka, koja je u jednom trenutku svojom politikom otvorenih vrata spasila čast cijele Europe, sada ponovo počinje donositi pragmatične odluke, misleći na svoj poljuljani politički rejting.

Dok joj upravo na obljetnicu Kristalne noći ulicama Dresdena marširaju »domoljubni Europljani protiv islamizacije Europe«, što je puni naziv zloglasne Pegide, Merkel priprema teren za zatvaranje njemačkih vrata za izbjeglice iako to, naravno, nikad neće javno priznati. Njemačka je država prava i procedure, i to će učiniti poštujući sve propise i konvencije, što vidimo i po njemačkom povlačenju suspenzije dublinskih pravila za izbjeglice, što će Berlinu omogućiti da sve one koji ne ispunjavaju uvjete za azil u Njemačkoj vrati u europske zemlje iz kojih su došli u Njemačku.

Rješenje ovog problema trenutačno je moguće samo na dva načina: ili zatvaranjem porozne grčko-turske granice, što je zasad daleko od ostvarenja, ili zatvaranjem balkanske rute, pa u tom kontekstu valja gledati i na podizanje slovenske žice. Potonje će zasigurno rezultirati brojnim kaotičnim situacijama duž cijele balkanske rute, a jednoj od takvih već smo svjedočili u Harmici, gdje je slovenska strana postavila žicu i na teritoriju za koji hrvatska policija tvrdi da pripada Hrvatskoj. I jedna i druga strana poslale su specijalce na granicu, a hrvatski su zaprijetili da će žicu sa spornog teritorija, u slučaju da je ne uklone slovenski specijalci, ukloniti sami.

U jednom je trenutku prijetio pravi fizički sukob, obračun, što je zapravo samo još jedan zoran dokaz do čega sve može dovesti nepromišljena i brzopleta militarizacija granice i njezino ožičavanje. Nije teško zamisliti do kakvih će sve situacija doći kada Slovenija bude počela zatvarati granicu izbjeglicama, koji će se onda pokušati probiti na sve moguće načine, pa i kroz žicu. Puška iz prvog čina mora opaliti u trećem, zar ne? Jer što će onda učiniti slovenski specijalci i vojnici? Kako će ih zaustaviti? Hoće li pucati na izbjeglice? Ili će ih samo hapsiti? I koje će onda opravdanje pronaći, jer radilo bi se o brutalnom kršenju Ženevske konvencije?

Žice i zidovi, naime, funkcioniraju samo onda kada postoje drugi putevi. Mađarski zid funkcionira jer istodobno funkcionira ruta kroz Hrvatsku i Sloveniju, no u slučaju zatvaranja te rute izbjeglice će i dalje tražiti svoj put. Zato je Vesna Pusić pogriješila kada je Sloveniji jučer poslala prosvjednu notu samo zbog postavljanja žice na hrvatskom teritoriju kod Harmice. Notu je trebala poslati već zbog samog podizanja žice, ne samo kod Harmice, nego duž cijele granice. Tom žicom Ljubljana ne rješava izbjeglički problem – koji će tek eskalirati – nego servilno ispunjava nalog Njemačke, i to izrazito protuhrvatskim činom.