Piše Zlatko Crnčec

Žestoki rat Vlade i predsjednika tek počinje

Zlatko Crnčec

Snimio Vedran KARUZA

Snimio Vedran KARUZA

Milanović se počeo nenormalno ponašati kad je Dragan Kovačević uhićen

placeholder


Milanović se počeo nenormalno ponašati kad je Dragan Kovačević uhićen. To je bilo u rujnu 2020. godine. Tako je jučer premijer Andrej Plenković sumirao svoj trenutni, blago rečeno loš, odnos s predsjednikom Republike kao i uzrok takvog stanja. Nije ni Zoran Milanović ostao dužan. On je u obraćanju novinarima po tko zna koji put opalio svom snagom po Plenkoviću i stranci koju on vodi. Bio je to uobičajen repertoar uvreda kakve javnost ima priliku slušati posljednje sada već više od dvije godine. Ako nekome i prije nije bilo jasno, sada mu definitivno jest. Ovakvim okršajima svjedočit ćemo još najmanje dvije godine, a lako moguće i dulje, ovisno o rezultatima sljedećih parlamentarnih, pa potom i predsjedničkih izbora. Pomirenja nema, niti će ga biti. To je više nego sigurno. Više je razloga za to.


Jedan je definitivno onaj da je Milanović odlučio prekršiti, istina nepisano, ali ipak čvrsto pravilo da predsjednik Republike treba biti nepristrani faktor na političkoj sceni. Toga su se više-manje, ali ipak pridržavali i Stipe Mesić i Ivo Josipović i Kolinda Grabar-Kitarović, odnosno svi predsjednici Republike koji su vladali po novim sustavnim pravilima donesenim krajem 2000. godine. A ona su u najvećoj mjeri razvlastila predsjednika Republike i većinu njegovih dosadašnjih ovlasti prenijela na Vladu. A jedna od osnovnih promjena bila je ta da predsjednik Republike više nije mogao biti ni član, a kamoli predsjednik neke stranke. Namjera je bila od formalnog šefa države napraviti nekakvu nadstranačku figuru koja se na političkoj pozornici ne bi svrstavala ni na jednu političku stranu. Ova namjera nije se pokazala uspješnom ni kad je u pitanju bilo troje Milanovićevih prethodnika u Predsjedničkim dvorima. A u njegovom slučaju ova je namjera razbijena na tisuće malih neskupljivih djelića. Prvi put od 2000. godine stanovnik Pantovčaka želi, i u tome uglavnom i uspijeva, postati neformalni šef oporbe. Ovakvim ponašanjem Milanović nije prekršio nijednu ustavnu ili zakonsku normu. Takvo ponašanje nije zabranjeno. Ali je njime napravljen presedan po kojem će bez problema moći nastupati i svi budući predsjednici Republike.


I dok samim djelovanjem protiv Vlade i premijera Milanović zaista nije prekršio nikakva pisana pravila kad je u pitanju uzurpacija ovlasti, stvari baš nisu tako čiste. Hrvatski politički sustav zaista ima nekih bizarnih mjesta. Recimo, Ustav kaže da je predsjednik Republike vrhovni zapovjednik, a onda nekoliko redaka dalje to relativizira i prebacuje cijelu priču na Zakon koji onda i ovdje dio ovlasti prebacuje na vladu. Ista je stvar s predlaganjem predsjednika Vrhovnog suda, što je bila velika afera početkom godine, ili s pomilovanjima, što bi uskoro također mogao biti novi veliki prijepor. Sva ova nejasna mjesta Milanović je iskoristio i prigrabio sebi ovlasti za koje je jako dvojbeno ima li on uopće pravo na njih. Nakon toga više nema natrag u političkom smislu. Ovo će i dalje biti teren za političke sukobe. Posebno ako Vlada zaista ustraje i kroz Zakon o obrani vrati Oružane snage pod svoju kontrolu u mirnodopskim uvjetima.




Treba ovdje naravno reći da su i ove nejasne ustavne i zakonske norme znatno pridonijele izbijanju sukoba. Pa njih je iz istih razloga bilo između niza dosadašnjih premijera i predsjednika, čak i u slučajevima kada su pripadali istoj političkoj opciji. O tome smo već više puta pisali. Hrvatska je podijelila i izvršnu vlast između dva zagrebačka brda i ta situacija neminovno proizvodi sukobe. Nije sada prvi put da godinama neke diplomatske pozicije budu prazne, pa čak i one u najvažnijim svjetskim državama. Ili da šef tajne službe godinu dana bude vršitelj dužnosti jer nema dogovora.


Premijer je kao početak sukoba označio rujan 2020. kada je bio uhićen šef Janafa Dragan Kovačević u čiji je klub u Zagrebu zalazio Milanović. To jest, bio nekakav početak sukoba, mada je on započeo par mjeseci ranije zbog Milanovićevog odlaska u Albaniju. On svojim potezima moguće i nije prekršio neki zakon ili Ustav, mada je u nekim slučajevima i to upitno, ali je svojom političkom praksom već ionako kaotičan hrvatski politički sustav napravio još kaotičnijim. Na što će to izaći, tek treba vidjeti.