Bravo, majstore - Ivo Josipović i Stjepan Mesić / Foto Vedran AKARUZA / Arhiv NL
Umjesto da jasno kaže ono što su svi slutili, i da naciju konačno suoči s tim »kosovskim sindromom« u kojemu svi znaju, ali nitko nema petlje reći, predsjednik je taj posao prepustio drugome. I zato mu se ured na Pantovčaku stropoštava u zagrebačku Grškovićevu, gdje živahni starčić S. M. sav trepti od želje da opet može govoriti ono što se nitko drugi ne usuđuje.
Josipović ugađa obmanjivačima, Mesić im se suprotstavlja
Ovako, na primjer, govori Josipović: »Uvjeren sam da zajednički zločinački pothvat u obrani Hrvatske nije postojao. Posebno, teza o zajedničkom zločinačkom pothvatu ne podrazumijeva da su svi pripadnici Hrvatske vojske i policije sudionici zločinačkog pothvata, da su svi zločinci. Hrvatska poštuje i poštovat će sve heroje koji su sačuvali našu neovisnost i slobodu«.
Pokušavajući ne naljutiti desnicu, Josipović se gubi u kompromisima
Zašto je Josipović »uvjeren da zajednički zločinački pothvat nije postojao«? Je li podastro dokaz koji bi opovrgnuo onih tisuću petsto stranica presude, ili govori iz želje i osjećaja, kao uz pivo u birtiji? Ima li ijedan argument da opravda svo ono nekažnjavanje zločina, svo ono Tuđmanovo javno ruganje odlazećim kolonama, sve one Radićeve pozive na naseljavanje tuđih kuća i zakone koji su onemogućavali povratak? Zašto, potom, Josipović osjeća potrebnim tvrditi da nisu svi branitelji zločinci? Pa tko je to ikad rekao, osim Sačića i Vekića? Nisu li i tužiteljstvo i sud jasno, ne jednom, ponovili da se ne sudi Hrvatskoj, nego pojedincima? I što u tom kontekstu znači predsjednikova rečenica da »Hrvatska poštuje i poštovat će sve heroje koji su sačuvali našu neovisnost i slobodu«? Jer, tko su ti heroji? Zašto predsjednik ne govori preciznije? Je li Glavaš? Je li Norac? A što je sa Slobodanom Praljkom, kojega i danas štiti presumpcija nevinosti? Jadranko Prlić i još četvorica? A kako je s Mladenom Naletilićem, ako se još tko sjeća bizarnog nasilnika koji je još do pred deset godina uživao toplu zaštitu majke domovine? Jesu li ti ljudi »sačuvali našu neovisnost i slobodu«? Predsjednik bi to morao znati. Uostalom, osobno se poklonio u Ahmićima. Što ćemo onda s Kordićem? Što s Paškom Ljubičićem? Što s činjenicom da je Kordić bio dobrodošao gost u uredu u kojemu sada sjedi Ivo Josipović, gost kod Josipovićeva prethodnika kojega sadašnji predsjednik hvali kako je »uspostavio suradnju s Haškim sudom«?
Pokušavajući ne naljutiti desnicu, Josipović se gubi u kompromisima, pa ni ne primjećuje da postaje njezinim suputnikom. Umjesto da jasno kaže ono što su svi slutili, i da naciju konačno suoči s tim »kosovskim sindromom« u kojemu svi znaju, ali nitko nema petlje reći, predsjednik je taj posao prepustio drugome. I zato mu se ured na Pantovčaku stropoštava u zagrebačku Grškovićevu, gdje živahni starčić S. M. sav trepti od želje da opet može govoriti ono što se nitko drugi ne usuđuje.
