Vlada neodgovorno potcjenjuje slovensku blokadu ratifikacije. »Usput sam se sreo s gospodinom Janšom, ali više smo razgovarali o Božiću, vremenu, skijanju, biciklu i takvim stvarima«, ciničan je bio premijer Milanović u Bruxellesu, gdje se 14. prosinca sastao sa slovenskim premijerom. Hrvatska je, tvrdi, ispunila obveze, pa očekuje da ih ispune i drugi. »Na kraju krajeva, ako netko želi, može nas ucjenjivati, ali vidjeli smo u novijoj povijesti da takva politika uvijek izgubi«, poentirao je Milanović. 

  Za Hrvatsku naime nije nevažno da nije više samo grčki veto Makedoniji jedina blokada balkanske zemlje na putu u EU. Početkom studenoga, Makedoniju je otvoreno blokirala i susjedna Bugarska, i to s objašnjenjem koje se može tumačiti na stotine različitih načina, pa zato i jest naročito neugodno. Bugarska naime tvrdi da Makedonija ne njeguje dobrosusjedske odnose prema Bugarskoj. »Bugarska ne može dati certifikat EU potezima vlade u Skoplju koja sistematski koristi ideologiju mržnje prema Bugarskoj. Za dugoročnu stabilnost Balkana strateški je važno da vlada u Skoplju počne primjenjivati europski pristup susjedima, bez polaganja prava i manipulacija. Vrijeme je da vlada u Skoplju prekine antibugarsku kampanju i manipulaciju povijesnim činjenicama«, objasnio je bugarski predsjednik Rosen Plevneliev. 

  Tu smo opet kod Milanovića. Umjesto da zapne pronaći kompromis, on se šegači i sa Slovencima, i s vlastitim biračima, i s ulaskom zemlje u EU. Njegova izjava iz Bruxellesa podsjeća na onaj groteskni »pedalj hrvatskog teritorija« koji se Sanader zavjetovao »ne dati« Slovencima na onome avetinjskom HDZ-ovu saboru tri dana nakon ostavke. Ta zar je Milanovićev posao ćaskati s Janšom o »vremenu, skijanju i biciklu«? Ne, nego riješiti problem i uvesti nas u uniju. Za početak, bilo bi zanimljivo čuti zašto vlada ustraje na jamstvima za tužbe protiv Slovenije? Misli li da su tužbe vrijedne odgode članstva u EU?