Toj tvrdnji, koju je navodno »potvrdilo nekoliko izvora, i to iz samog vrha vlasti«, najtiražniji je hrvatski dnevnik u nedjelju, 21. listopada, posvetio čak pet stranica, proglasivši je velikom aferom, štoviše – »hrvatskim Watergateom«! Ali eto, samo je tri dana trebalo pa da sam Večernji tiho opovrgne vlastite tvrdnje, i to još iz pera autorice koja je cijelu aferu navodno otkrila! Toliki gaf naprosto ne smije proći nezapaženo: to što je Večernji list nazvao »hrvatskim Watergateom« nije ništa drugo doli ozbiljan profesionalni propust, koji može imati samo dva razloga: ili je posrijedi zanatski nemar i površnost, što bi Večernji morao javno priznati, ili je u pitanju namjera – a ona bi te novine svrstala s onu stranu prava na nehotičnu profesionalnu pogrešku. 

    Kako je Večernji zanemario zanat? Jednostavno: objavili su priču a da nisu vidjeli dokumente. Iz teksta objavljenog u nedjelju jasno je da je afera spletena na temelju izvještaja koji – novinari nisu vidjeli! Vjerovali su izvorima na riječ. To u novinarstvu jest dopušteno, naročito ako je izvora »nekoliko, i to iz samog vrha vlasti«, kako tvrdi Večernji, ma koliko se to činilo neuvjerljivim. Ali, nije dopušteno vjerovati uvijek: oprez i nepovjerenje moraju rasti sukladno težini priče koju pripremate. Ovdje se dogodilo suprotno: Večernji je »razvalio« pet stranica na temelju dokumenta koji nije vidio! Još je politička tumačenja vlastitih izvora prigrlio kao svoja, pa iz tih sumnjivih interpretacija sklepao ono čega nema: »hrvatski Watergate«. 

    A morali su provjeravati i tražiti dalje. I opet bi dobili priču: da su se potrudili, brzo bi imali sve što je javnost doznala nakon njihove dezinformacije. Predsjednik Republike, koji je pročitao izvještaj u kojemu navodno piše da su policajci policijskog USKOK-a nelegalno dopisivali telefonske brojeve, ovako je prokomentirao tvrdnje Večernjeg lista: »U medijima sam imao prilike pročitati o tom navodnom sadržaju kojeg uopće nema u izvješću. I to odgovorno govorim, sve one priče i imena koja su se spominjala izvan sustava, toga u izvješću nema«, kazao je Josipović. Večernji list, dakle, postupio je površno, brzopleto, sa sumnjivim povjerenjem u izvore. Povjerovavši na riječ ljudima koji političke i(li) interesne motive nisu ni skrivali, svrstao se na njihovu stranu. Prestao je biti medij, a postao instrument – kriminala, odmetnutih špijuna, dijela HDZ-a…? Je li to učinio slučajno? Namjerno? Tko će »istraživače« istražiti?