MOL želi uložiti 200 milijuna eura u rafineriju Rijeka, ali to se blokira na »političkoj razini«. Tvrdi to »visokopozicionirani dužnosnik MOL-a« u jučerašnjem intervjuu austrijskoj agenciji APA. Šokantno: je li moguće da Hrvatska priječi MOL-u da u rafineriju Rijeka uloži golemi novac?! Anonimni izvori iz MOL-a tvrde, eto, upravo to. 

   Ma jest figu. Nemojmo ruku u vatru, ali tvrdnje anonimnih, a zainteresiranih izvora, nisu logične. Prije će biti da MOL poručuje za kakav je žestok okršaj o Ini spreman. Apsurdno je naime pretpostavljati da Hrvatska blokira ulaganje MOL-a u Rijeku: pa to je MOL-ova dugogodišnja obveza koju nikako da zadovoljavajuće ispuni! Takvim balonima svojih anonimnih dužnosnika MOL poručuje da ni po cijenu prljave borbe neće lako odustati od upravljanja Inom. 

   Službeno, dakako, MOL je blagoglagoljiv. »Ne možemo komentirati glasine ni o kakvim poslovnim odlukama. Međutim, veselimo se i spremni smo započeti konstruktivne pregovore s hrvatskom vladom«, zacvrkutali su na molbu da komentiraju tvrdnje svojega anonimnog dužnosnika, koji je priprijetio kako bi MOL svoj udio u Ini mogao prodati i Rusima. Pod reflektorima javnosti, Mađari jedva čekaju pristojan i uljuđen dogovor. Iza pozornice, krv će liti potocima – o tome ne treba gajiti iluzije. Ali se ni čuditi – veliki interesi, veliko i šaketanje. 

  Samo, ima li Hrvatska mišića za tu bitku? Nismo sigurni. Sam je bivši hrvatski premijer upravljanje Inom predao MOL-u. Vlada je jučer objavila podatke iz kojih se vidi da Ina sustavno slabi. Pitanje je – kako natjerati MOL da to zaustavi i popravi. Tim više što vlada, u jučer usvojenom okviru za pregovore, priznaje da joj ni samoj još nije jasna važnost nacionalne naftne kompanije. Vlada naime tvrdi kako »je u pripremi pregovora potrebno definirati strateški značaj Ine za Hrvatsku glede njene energetske stabilnosti i sigurnosti opskrbe«. 

   Vlada, dakle, najprije kani definirati strateški značaj Ine, pa tek potom otpočeti pregovore. Logično, ali obeshrabrujuće zakašnjelo. Očito je strateški značaj Ine Mađarima već godinama jasniji nego Hrvatima: već cijelo desetljeće oni njome postupno, ali uspješno ovladavaju. Vladine dobre namjere, dakle, mogla bi potopiti loša priprema – i ne bi bilo prvi put. 

  No jedan adut možda ipak postoji, i to ondje gdje bi ga se najmanje očekivalo: ime mu je Zsolt Hernadi. Hrvatski ga je sud optužio da je Ivi Sanaderu obećao mito od deset milijuna eura za Inu, a isplatio mu polovinu. USKOK traži saslušanje, Mađarska ogorčeno odbija. U MOL-u zasigurno znaju jesu li hrvatske optužbe točne. Gorljivost kojom odbijaju ispitivanje Hernadija priziva staru poslovicu o dimu i vatri. Žele li Mađari možda nešto skriti? Ako dakle USKOK ustraje, a istraga poluči rezultata, Mađari bi mogli poželjeti izbjeći skandal kontinentalnih razmjera. U tom bi grmu mogao ležati zec Inina povratka Hrvatskoj. Ali taj zeko – ako ga i ima – potrčati neće zanemari li vlada ozbiljnu, stručnu i nepopustljivu pripremu, kakva je dosad očito izostala.