Sutra će, dakle, Hrvatska potpisati Pristupni sporazum s Europskom unijom. To je velik, važan i dobrodošao događaj za zemlju. Sporazum će potpisati predsjednica vlade i predsjednik Republike. Potom zasjeda Europsko vijeće, najviše tijelo Europske unije, u kojemu su predsjednici država ili vlada članica EU. Prvi put u povijesti na tom će susretu sjediti i predstavnik Hrvatske kao skore 28. članice EU. Bit će ondje kao promatrač, bez prava glasa, ali događaj je, van svake sumnje, povijestan. Povijesna će biti i fotografija s Europskoga vijeća 9. prosinca 2011. godine. 

    A čini se da baš ta fotografija neodoljivo vabi Jadranku Kosor. Vlada je jučer priopćila da će baš ona biti hrvatski predstavnik na skupu. Predsjednik Republike neće dakle moći, jer u Europskome vijeću zemlju zastupa samo jedan dužnosnik. Jadranka Kosor očito ne dopušta da predsjednik Republike predstavlja zemlju na prvome, za ovu zemlju povijesnome skupu, na kojemu će Hrvatska sjediti rame uz rame s ostalim članicama EU.

    Tomu nema formalnih prepreka. Ne protivi se to nijednome zakonu. Kosor je predsjednica vlade do trenutka potvrde novog kabineta u parlamentu. Njezino sudjelovanje, dakle, na Europskome vijeću zakonito je. Ali iz niza razloga, nije ni opravdano ni pošteno. Jadranka Kosor prije četiri dana uvjerljivo je izgubila izbore. Birači je više ne smatraju predsjednicom vlade; ona je na tome mjestu samo još zato što nije konstituiran novi Sabor i nova vlada još nije potvrđena. Vladi Jadranke Kosor legitimitet je uskraćen; njezina je vlada legalna, ali nije legitimna. Ne bi li to uviđavnome političaru bilo dovoljno da predsjedniku Republike prepusti mjesto da predstavlja državu? 

    Razloga je još. Jadranka Kosor obmanjuje kada samoj sebi pripisuje zasluge za završetak pregovora. Zasluga ona ima, to ne osporavamo, ali – u najboljem slučaju – onoliko koliko i krivnje. Pregovori su mogli biti završeni nekoliko godina ranije; Hrvatska je članicom EU mogla postati ako ne 2004., a ono zasigurno 2007, zajedno s Rumunjskom i Bugarskom, da nije bilo destruktivnoga HDZ-ovog desetljetnog desničarenja od 1995. do 2005. U tom je desničarenju glas Jadranke Kosor bio među najglasnijima. Zato ona nije zaslužila sjediti na Europskome vijeću: njezin HDZ je odgovoran za to što Hrvatska tek sada postaje europska zemlja, i za to što nije postala nekoliko dugih godina ranije. 

    Još je jedan razlog. Sutrašnje Europsko vijeće za Hrvatsku će biti visoko simboličan događaj. Ne tek jedan sastanak predstavnika izvršnih vlasti članica EU, nego neka vrst prijelomne točke, od koje i Hrvati sjede u europskim institucijama. Zato bi ondje trebao sjediti neposredno izabrani predstavnik svih građana. Legitimitet, politička poželjnost i civilizacijske zasluge Ive Josipovića i Jadranke Kosor naprosto su neusporedive. Ali, i prema građanima EU bilo bi pristojnije da Hrvatska na svoje prvo formalno pojavljivanje pošalje predstavnika cijele države, umjesto predsjednice poražene i neuspješne vlade. I zato, odluči li poražena političarka ignorirati razumne razloge da nas sutra Josipović predstavlja u zgradi Iustusa Lipsiusa u središtu Europe, bit će jasno da HDZ nastavlja glavinjati po starom.