Hrvatska upravo žanje ono što je HDZ sijao: antieuropsku groznicu. Ono čime je HDZ godinama ostajao na vlasti, sada se osvećuje svima: nacionalistička bigoterija, provincijalizam, inzularnost, neznanje, tajnovitost, obmanjivanje, mitologizacija. Kada se danas ministar vanjskih poslova ljuti na medije koji da se bave »tendencioznim politikanstvom« protiv EU, valjalo bi ga priupitati zašto jadikuje tek sada, i zašto se nije ljutio ranije, kada su se mediji uistinu bavili gnusnim antieuropskim »tendencioznim politikanstvom«, samo što je ono tada bilo eksplozivno punjenje HDZ-ova političkog oružja? Da se Jandroković prenuo malo ranije, ne bi mu danas na televiziji Hloverka Novak-Srzić podmetala otrovne antieuropske klipove, nego bismo svi zajedno možda ranije bili oslobođeni političkoga štetočinstva njezine vrste. E, ali nekada je Novak-Srzić sjedila u Jandrokovićevu taboru. Bilo je to zlatno doba HDZ-a – danas nekim čudom zaboravljeno – kada je Europa bila vještica, a antieuropska Hrvatska ljepotica. Sada bi Jandroković htio obrnuto: da antieuropska Hrvatska postane vješticom, a Europa ljepoticom. Neće to ići tako jednostavno, jer kada plemeniti cilj upregneš u kola vlastite sebičnosti, s tvojim će taljigama propasti i on.

Da nije tragično, bilo bi smiješno slušati danas HDZ-ovu premijerku i ministre kako sikću da nezahvalna javnost odbija shvatiti prednosti ulaska u EU. Pa za to su odbijanje odgovorni samo oni! Nisu Račan, Mesić, Milanović, Pupovac, Čačić i Pusić svih ovih godina bacali blato na Europu – HDZ-ovci su ga bacali.

Oni su najprije, devedesetih, uništili ovdašnji europski entuzijazam. Oni su stvorili atmosferu nepovjerenja i straha od EU. Oni su prijetili državnim udarom uhapsi li Račan Gotovinu. Oni su ga potom uhapsili, tvrdeći istodobno da je nevin. Oni su vlastito političko licemjerje projicirali u navodno licemjerje EU. Oni su ti koji posljednjih godina nisu učinili baš ništa da razbiju javni strah i nepovjerenje od Europe. I sada bi htjeli da im građani plješću jer ih vode onamo kamo su govorili da Hrvatska ne bi trebala ići. Ili, da bi možda ipak trebala, ali da oni ne moraju objašnjavati zašto. Tipična je to neodgovornost i nadmenost stranke koja ne može zamisliti da ne bude u pravu. Ali neka se sada ne iznenade ako ih građani odbiju poslušati baš u točki koja će štetiti ponajviše zemlji u koju se toliko zaklinju.

I neka ne optužuju druge, nego neka podnesu posljedice: ako referendum propadne, za to će biti odgovorna Jadranka Kosor i njezin kompromitirani HDZ, točno onoliko koliko su odgovorni za sve godine kašnjenja u EU. Jer danas, nepuna četiri mjeseca prije referenduma, postalo je jasno da su konspirativnost i manipulacija temeljne odlike hrvatskoga pregovaračkog procesa.

Nakon šest godina pregovaranja, trećina građana ne zna da su pregovori završeni, a javna je rasprava na razini primordijalnih naklapanja o narodnome opstanku, rasprodaji svega hrvatskoga, i općem propadanju koje iz Europe navodno prijeti. Vlast, a s njom dakako i javnost, nisu smogle sposobnosti za racionalnu, obaviještenu i uravnoteženu raspravu o neprijepornim koristima europeizacije. Najveću odgovornost za tu golemu pogrešku snosi HDZ, autoritarni populistički pokret koji je ključne nacionalne ciljeve podredio osobnim fiksacijama svojih vođa, od Franje Tuđmana do Jadranke Kosor. Kasno je sada da se sve to ispravlja; preostaje nam samo nada da ćemo i na ovoj rastočenoj olupini proeuropske javnosti nekako doplutati do povijesnoga referendumskog »da«. Da to uspijemo, evo skromnog prijedloga: neka nas premijerkini eurooptimisti uvjeravaju što manje.