Neću u Zagrebu trpiti oporbenu situaciju, znamenita je izjava Franje Tuđmana nakon što je odbio priznati rezultate izbora u glavnom gradu prije puno godina.

No, izgleda da je ta doktrina ostala u glavama mnogih – čini se da vodstvo SDP-a na čelu s Peđom Grbinom odbija dalje trpjeti oporbenu situaciju u svojoj stranci, pa jednako tako i u samom Zagrebu, te je najnoviji izum iz njegovog laboratorija da se, svega sto dana prije lokalnih izbora, raspuste tijela SDP-a Zagreba, brutalno odstrani Gordana Marasa i iz epruvete izvuče Joška Klisovića kao novog kandidata.

Nakon što je na primjeru Željka Sabe u Vukovaru pokazao da mu nije stalo do onoga što lokalna organizacija i stranačka baza izglasaju, sada se Ibler okomio i na Zagreb.

Oni si misle da ubijaju dvije muhe jednim udarcem – otklanjaju kandidaturu Gordana Marasa, za kojeg misle da nije dovoljno ozbiljan kandidat i da ne može dobiti izbore, a raspuštanjem ujedno otklanjaju i ostatke ostataka nekadašnjih »beroida«, kako zovu bivše suradnike Davora Bernardića koji i danas drže ljestve Milanu Bandiću, no doista je veliko pitanje kako će javnost i birači reagirati na još jedan sukob unutar SDP-a.

Grbin misli kako je Klisović naprosto bolji kandidat od Marasa, što vjerojatno i jest, ali ono što ga doista muči jest činjenica da ga u lokalnom zagrebačkom SDP-u s »vješalima« čeka Rajko Ostojić, koji je to odmah jasno i rekao kad je Grbin izabran.

Ostojićeve tadašnje riječi na esdepeovskom jeziku predstavljaju prijetnju na razini konjske glave u mafijaškim filmovima, i da bi spriječio Ostojića i »beroide« da traže njegovu smjenu nakon lokalnih izbora, Grbin je sada odlučio raspustiti Zagreb, a kolateralno žrtvovati i Marasa.

Usput je Predsjedništvo lijevom nogom iznogiralo i Sabu, mada je on možda i mogao dobiti izbore u Vukovaru gdje se desnica podijelila na ljude Ivana Penave i HDZ-a, pa je prostor doslovce otvoren za direktan šut na gol.

Legitimno je da Grbin nastoji ojačati svoju poziciju, no nakon svega otvorena ostaju dva pitanja: prvo, želi li Grbin uopće uspjeh svoje stranke na lokalnim izborima, jer se ponaša kao da ne želi.

I drugo, zašto misli da će ga svi ovi postupci spasiti od pokušaja smjene nakon tih lokalnih izbora? I s Klisovićem, koji je doista korektan kandidat i pametan i umjeren čovjek, SDP teško može pobijediti u Zagrebu, pa će mu i nakon te kandidature nad glavom ostati visjeti sjekira.

Štoviše, ovim postupcima Grbin i preuzima odgovornost na sebe, jer mogao je žrtvovati ambicioznog Marasa i kasnije smijeniti njega, umjesto sebe. Ovako će izborni rezultat u Zagrebu direktno dovesti do pitanja tko je za to kriv, a najmanje će za to biti kriv Joško Klisović.

No, »novi Ibler« više ne želi trpjeti oporbenu situaciju u stranci, smatraju da imaju pravo raščistiti nered u Zagrebu, gdje su »beroidi« uostalom Marasa i podržali samo zato da kasnije mogu smjenivati Grbina.

U svemu ovome međutim postoji jedan osnovni problem: to se tako ne radi. Ako želiš neutralizirati Marasa i raspustiti stranačka tijela, te oktroirati novo vodstvo, onda to radiš na vrijeme i u tišini.

Ne bi bilo zgorega još malo učiti od HDZ-a, ne samo od Tuđmana, nego čak i od Andreja Plenkovića – u samo mjesec dana dva zastupnika HDZ-a dala su ostavke zbog afera (Barišić i Puljašić) i povukli se potpuno mirno i tiho, a Plenković je sasvim glatko zadržao većinu u Saboru.

Gotovo da nismo ni primijetili taj manevar. Za to vrijeme vrh SDP-a najprije dozvoljava lokalnim organizacijama da izaberu svog kandidata, a onda im to osporava i brutalno ih raspušta, i u Vukovaru i u Zagrebu, i to uoči izbora.

Što birači o tome mogu misliti nego da u stranci vlada kaos i bezakonje? Zašto bi netko glasao za takvu stranku? Uostalom, ankete sve govore – HDZ je točno dvostruko jači od SDP-a, a nakon ovakvih eskapada to će i ostati.

Još samo nedostaje da SDP i u Rijeci promijeni kandidata, i natjera Marka Filipovića da se povuče te vrati Vojka Obersnela, kojem očito teško pada iz prikrajka pratiti loš rejting svog zamjenika.

»Novi Ibler« ne poštuje rezultate izglasane u svojoj bazi, a negiranje demokratskih procesa sigurno nije put k izbornim pobjedama. Ukratko, to se zove samoubojstvo iz zasjede.