Burni dani za hrvatsku politiku – među ostalim, od sutra ćemo imati tri nova ministra, nakon što je jedan otišao svojom voljom, a dvojica pod pritiskom istraga koje se protiv njih vode. Čekali smo, čekali i dočekali rekonstrukciju koja je na kraju smanjenog opsega od očekivanog.
Tu rekonstrukciju, koju neki nazivaju i lustracijom, karakteriziraju dvije stvari: prvo, premijer Andrej Plenković nije se odrekao onih ministara za koje su politički akteri navijali da odu, poput Marija Banožića ili Nataše Tramišak. Nije popustio Milanovićevim zahtjevima da se riješi Banožića. Baš suprotno. I drugo, Plenković i dalje »čisti« HDZ i Vladu, uvodeći u svoj tim sve više mlađih političara – sam je jučer rekao kako su novi ljudi koji ulaze u Vladu ‘83. i ‘84. godište, a predstavnica SDSS-a još je mlađa, ‘87. godište. Sveukupno, čak šest ministara u njegovom kabinetu bit će sada mlađe od 40 godina. Ono što mu je godinama bio problem u HDZ-u, da nema »svoju« kadrovsku strukturu, sad se mijenja.

Plenković danas ima cijelu generaciju svojih novih ljudi, koji polako zamjenjuju stare igrače i njihovu dosad neprobojnu interesnu mrežu u vladajućoj stranci.
Nije Plenkoviću za to trebalo malo vremena – skoro punih šest godina. A upravo u ponedjeljak njegov će se mandat početi brojiti kao najdulji premijerski mandat u Hrvatskoj. Sam kaže kako je to »ok« s obzirom na to da i nakon šest godina stranka koju vodi drži primat, sa skoro 30 posto podrške u anketama.

A sada nešto potpuno drugačije! Kao kontrapunkt ovom Plenkovićevom pristupu, tu je politika predsjednika Zorana Milanovića i sve ono što je prati, uključujući i »uskrsnog Zekanovića«, dakle Hrvoja Zekanovića, koji je jučer u Sabor donio vrećicu neidentificiranog sadržaja, ali jasne aluzije na upotrebu droga i pripisao je navikama predsjednika Milanovića. Leteći cirkus Hrvoja Zekanovića sam Milanović jučer je kratko popratio riječima: »Ako nisi sklon pretjeranim porocima i kokainu, jači si i neovisniji«. No, to je sve što je rekao. Nije jučer komentirao neukusni i pretjerani Zekanovićev performans, što ne znači da već danas neće. A sve zajedno nije komentirao ni premijer Plenković, koji se na svojoj presici bio nabrusio, ali ga to nitko nije pitao. Čini se da je i novinarima ispod razine način na koji se ponaša Milanović, i posljedično svi drugi koji to komentiraju istom mjerom.

No, istodobno, Zekanović je svojim neuobičajenim istupom prvi put »službeno« otvorio pitanje povremeno čudnog Milanovićevog ponašanja, ili barem na službenom mjestu kakvo je parlament. Možda se nitko od medija nikada ne »navuče« na politiku tako niske razine komunikacije, ali ovo je bilo prvi put da se Milanovićevo ponašanje na takav način istakne kao »issue«, otvoreno pitanje. Nešto poput ružičastog slona u dnevnom boravku, ili carevog novog ruha, o kojemu svi potiho govore, a nitko javno i izravno. Naravno, predsjednik Milanović sve je uz humor otklonio, začudo relativno diskretno i sa stilom. Ali to ne znači da njegovo čudno ponašanje, u prvom redu proruskog karaktera, i svađalački način komunikacije koji izaziva diplomatske skandale i stavlja nas u rang rušitelja politike NATO-a, ima podršku. Svakako, međunarodnih i europskih krugova sve manje, a čak i oni koje je nedavno odlikovao i koji su bili veoma ponosni na to, poput Ivana Zvonimira Čička, sada tvrde da ih je stid ponašanja predsjednika. Kad to kaže jedan Čičak, inače sklon raznim eskapadama i veoma živopisan lik, onda je stvarno vrag odnio šalu.

Tako je hrvatska politika podijeljena između dva snažna, ali potpuno različita karaktera premijera i predsjednika. I to neće lako proći, dok su obojica ovdje. I jednog i drugog još čeka punih pola mandata posla – Plenkovića polovina od četiri, a Milanovića polovina od pet godina, a ti će se izbori praktički poklopiti u drugoj polovini 2024. godine.

Ako Milanović nastavi s pretjerivanjem, podjelama generala i branitelja i općenito nametanjem tema na kojima se društvo dubinski dijeli, Plenković bi ga mogao nadživjeti. Kao u priči o zecu i kornjači.