Dvije zanimljive novosti dogodile su se jučer – prvo, SDP je potvrdio da ide u pokušaj izmjena kaznenog zakona, navodeći kako treba sankcionirati, i to čak zatvorskim kaznama, one koji koriste simbole ili obilježja nacionalsocijalizma, fašizma, ustaškog i četničkog pokreta. To se naravno odnosi i na famozni ZDS koji je u zadnje vrijeme dobio »pravo javnosti«, čak i u Saboru, iako je zakonom zabranjen osim na insignijama HOS-a i u pjesmi Marka Perkovića Thompsona. Naravno, to je tek pokušaj, jer SDP u Saboru nema većinu (niti će je za ovo dobiti), no upravo bi takve izmjene trebale dobiti većinu ruku u parlamentu ako je saborskim zastupnicima stalo do ustavnog određenja Republike Hrvatske kao demokratske republike sazdane na zasadima »nasuprot NDH«, kako izrijekom stoji u Ustavu.

Za očekivati je da vladajuća koalicija HDZ-a i DP-a ne podrži ovaj prijedlog SDP-a kao glavne oporbene stranke – no, bilo bi baš frajerski od HDZ-a da bude drugačije i da HDZ upravo prihvati prijedlog da se zakonski kriminaliziraju pojave koje ne pridonose koheziji društva nego dapače njegovoj podjeli i rastu tenzija. Time bi i HDZ samo ispoštovao Ustav, a i duh recentnog zakona koji danas govori o tome da se ZDS može koristiti samo iznimno, a da njegovo korištenje na drugim mjestima osim kod HOS-a i Thompsona već danas nije dozvoljeno. No, danas je to dio prekršajnog, a ne kaznenog zakona, i zato bi ove izmjene bile kolosalne, kad bi prošle.

Dojam je da je HDZ-ova vlast i Vlada Andreja Plenkovića na stanovit način podcijenila negativne posljedice održavanja nedavnog Thomsponovog koncerta, otkako je ZDS sve više postao prisutan u javnosti. Dojam je da je premijer Plenković na Thomspona gledao kao na estradnu temu (pa je došao uoči koncerta i po njegov autogram za svoju djecu), ali to je striktno politička tema. Zato bi bilo kolosalno za Hrvatsku da jedna ovakva zakonska izmjena prođe. No, SDP je nažalost napravio suspstancijalnu pogrešku i u svoj prijedlog (barem u njegovu radnu verziju) nije uvrstio formulaciju o sankcioniranju obilježja svih totalitarizama, nego »samo« nacističkih, fašističkih, ustaških i četničkih. Što je s komunističkim totalitarizmom? Ništa – i zato ovaj prijedlog neće proći nikad, pa ni tad. Nažalost, samo će otvoriti nove debate i stare podjele. U Saboru ćemo se ove jeseni opet vratiti na »isti debilizam, čiji je stari bio ustaša, a čiji partizan«.

Naravno, ne bi bilo ni moguće da SDP predloži zabranu zvijezde ili srpa i čekića, to nije ni potrebno, a ni realno. Ali možda su trebali biti hrabriji pa otvoreno reći da žele zabranu ZDS-a, a ne uopćavati totalitarizme, kao neki buket cvijeća zla. Tada bi i HDZ imao mnogo manje manevarskog prostora da kaže: mi smo protiv toga da se ustaški poklič zabrani.

Ovako će to vjerojatno ostati tek pucanj u prazno, klasično ideologiziranje iz opozicije i jesenski folklor u parlamentu. Drugi zanimljiv događaj jučer jest prijem koji je za književnika Miljenka Jergovića organizirao predsjednik Zoran Milanović. To je mala poruka za Jergovića, ali velika za hrvatsko »čovječanstvo«. Nakon kolovoških noći, kaže predsjednik (»u kojima Miljenko neće dobro proći« – kako je stajalo na grafitu u zgradi u kojoj književnik stanuje), došli su rujanski dani u kojima će dijalog i tolerancija različitosti možda postati pravilo hrvatskog društva, stoji u Milanovićevoj objavi.

Zanimljiva je ta njegova objava, jer osim podrške Jergoviću, ona možda znači i najavu drugih sličnih poteza predsjednika Milanovića, koji će postati moderator društvenog dijaloga. Bilo bi to jako dobro za hrvatsko društvo koje je prestalo njegovati dijalog, i svelo se na međusobno pljuvanje dviju društvenih struja, »braniteljske« i »ljevičarske«. Ako ostane ovako sofisticiran u izričaju, kao jučer nakon susreta s Jergovićem, predsjednik Milanović možda uspije održati hrvatskoj javnosti lekciju o toleranciji i nekoj novoj pomirbi.

A možda bi se SDP mogao i sada ugledati u svog gurua Milanovića, kao što obično čini. Pa formulirati zakonski prijedlog koji neće izazvati nove podjele, nego dapače biti – neoboriv. Potreban je zakonski tekst koji bi i za HDZ bilo nemoguće odbiti, a ZDS ipak staviti gdje mu je mjesto. U ropotarnicu povijesti.