ZDS se sada vratio. Na žalost i na sramotu. Za to su ključna dva momenta
Sve što se sada događa, a to su oštre reakcije i ljevice i desnice nakon koncerta Thompsona, bilo je za očekivati. Naime, okupljanje pola milijuna ljudi koji su sljedbenici tog muzičko-političkog kulta, ne bi se ni dogodilo da oni nisu očekivali da čuju »Za dom spremni«. Najviše su došli baš zbog toga, jer za mlade je to valjda izraz bunta, inata, prkosa. Ono što su bili nekad bitnici ili punkeri, danas su valjda mladi u crnim majicama s grbom na prsima koji dobiju priliku na javnom mjestu svijetu pokazati srednji prst i reći na sav glas: ZDS.
S druge strane, činjenicom da se to dogodilo na tako velikoj sceni i uz toliko enorman interes cijele hrvatske javnosti, bilo je jednako tako za očekivati i da se ZDS opet vrati i na političku scenu. Jedva smo ga se riješili, imali smo koronu, potres, pa neke nove ratove, Ukrajinu, Izrael, Iran, cijeli niz novih kriza. A onda nakon koncerta, očekivano, »u Saboru opet isti debilizam, čiji je otac bio ustaša, a čiji partizan«. Neki su tako jučer u samoj sabornici upotrijebili taj izraz i nisu dobili ni opomenu, ni zabranu govora, a niti su izbačeni iz sabornice.
ZDS se sada vratio. Na žalost i na sramotu. Za to su ključna dva momenta – prvo, činjenica da taj poklič nije zabranjen HOS-ovcima i onima koji se tako osjećaju, i drugo, činjenica da je koncert kao takav dozvoljen u glavnom gradu.
No, onog trenutka kad je održavanje koncerta omogućeno, znali smo i da će se ZDS vratiti na binu s Thompsonom, a i da će nakon toga dominirati na političkoj sceni. Uvijek je bilo tako, pa jasno da je tako i sada. Sve dok ustaški pozdrav ne bude u potpunosti zabranjen, on će biti izvor društvenih i političkih podjela. A nije ga dosad u potpunosti zabranio nitko, ni HDZ, a bogami ni SDP.
Tko bi ga trebao zabraniti? Pa neki novi klinci, neka nova generacija, neopterećena Drugim svjetskim ratom, a i Domovinskim ratom. No, Domovinski rat tek je nedavna prošlost, i vjerojatno nema mlade osobe koja je bila na koncertu u subotu, a koja nema neku obiteljsku prošlost ili traumu povezanu s činjenicom da se taj nesretni poklič koristio i kao motivator za tadašnje hrvatske branitelje 1990-ih godina. Možda je nekome poginuo otac, možda je nekome otac žrtva PTSP-ja, tko zna kakvih obiteljskih i socijalnih trauma sve ima kao posljedica tih nesretnih ratnih godina. Ti mladi ljudi koji sad imaju 25 ili 30 godina, točno su generacija mladih čiji su očevi nekad bili u Lici ili u Vukovaru. Oni možda misle da time veličaju svoje očeve, ali zapravo samo stvaraju novo mračno kolektivno sjećanje, kojim će možda sutra biti zatrovana i njihova djeca.
Zato, odgovornost naravno nije na njima, na običnim ljudima, na publici koja je u subotu bila na Hipodromu. Odgovornost je, kao i uvijek, na politici. Nijedna politička stranka nije dosad smogla hrabrosti da to raščisti jednom zauvijek – Franjo Tuđman, ističu to ovih dana čak i najzadrtiji ljevičari u Hrvatskoj, nije dopuštao ideolozima NDH da prevladaju u hrvatskom društvu, ali sigurno krajem ratnih 1990-ih godina nije ni mogao finalno raskrstiti s tim neslavnim nasljeđem Drugog svjetskog rata, protegnutog i u Domovinski rat. Ivica Račan ranih 2000-ih smatrao je da je prerano za to, a i bilo je možda. U eri Ive Sanadera bilo je mjesta za sve, i desne i lijeve i Hristos se rodi i ZDS, to je bila liberalna faza tadašnjeg velikog ekonomskog booma nakon tuge ratnih godina. Zoran Milanović propustio je zabraniti ZDS, on se umjesto toga bavio dvojezičnim pločama u Vukovaru i na kraju na ulicama dobio plinske boce i prijetnje – isti rezultat bio bi i da se napokon obračunao s ustaškim pokličem, stoga je stvarno šteta da nije. I tako, evo nas u 2025. godini – svakog petka ispočetka, o istome uvijek isto.
No, ipak, taj koncert prošao je bez incidenata. Čak i ako se iskreno čudimo fenomenu »dronske Gospe« i maču, nekom valjda hrvatskom Excaliburu, nitko ne može poreći da nikakvog nasilja nije bilo, jednako kao što i jedan izdvojeni incident u Saboru ne znači skoro ništa.
UVODNIK
ZDS dođe i prođe – jer nitko ga nije zabranio
Tihana Tomičić
09. srpanj 2025 10:04
Foto Sanjin Strukić/PIXSELL
ZDS se sada vratio. Na žalost i na sramotu. Za to su ključna dva momenta
Sve što se sada događa, a to su oštre reakcije i ljevice i desnice nakon koncerta Thompsona, bilo je za očekivati. Naime, okupljanje pola milijuna ljudi koji su sljedbenici tog muzičko-političkog kulta, ne bi se ni dogodilo da oni nisu očekivali da čuju »Za dom spremni«. Najviše su došli baš zbog toga, jer za mlade je to valjda izraz bunta, inata, prkosa. Ono što su bili nekad bitnici ili punkeri, danas su valjda mladi u crnim majicama s grbom na prsima koji dobiju priliku na javnom mjestu svijetu pokazati srednji prst i reći na sav glas: ZDS.
S druge strane, činjenicom da se to dogodilo na tako velikoj sceni i uz toliko enorman interes cijele hrvatske javnosti, bilo je jednako tako za očekivati i da se ZDS opet vrati i na političku scenu. Jedva smo ga se riješili, imali smo koronu, potres, pa neke nove ratove, Ukrajinu, Izrael, Iran, cijeli niz novih kriza. A onda nakon koncerta, očekivano, »u Saboru opet isti debilizam, čiji je otac bio ustaša, a čiji partizan«. Neki su tako jučer u samoj sabornici upotrijebili taj izraz i nisu dobili ni opomenu, ni zabranu govora, a niti su izbačeni iz sabornice.
ZDS se sada vratio. Na žalost i na sramotu. Za to su ključna dva momenta – prvo, činjenica da taj poklič nije zabranjen HOS-ovcima i onima koji se tako osjećaju, i drugo, činjenica da je koncert kao takav dozvoljen u glavnom gradu.
No, onog trenutka kad je održavanje koncerta omogućeno, znali smo i da će se ZDS vratiti na binu s Thompsonom, a i da će nakon toga dominirati na političkoj sceni. Uvijek je bilo tako, pa jasno da je tako i sada. Sve dok ustaški pozdrav ne bude u potpunosti zabranjen, on će biti izvor društvenih i političkih podjela. A nije ga dosad u potpunosti zabranio nitko, ni HDZ, a bogami ni SDP.
Tko bi ga trebao zabraniti? Pa neki novi klinci, neka nova generacija, neopterećena Drugim svjetskim ratom, a i Domovinskim ratom. No, Domovinski rat tek je nedavna prošlost, i vjerojatno nema mlade osobe koja je bila na koncertu u subotu, a koja nema neku obiteljsku prošlost ili traumu povezanu s činjenicom da se taj nesretni poklič koristio i kao motivator za tadašnje hrvatske branitelje 1990-ih godina. Možda je nekome poginuo otac, možda je nekome otac žrtva PTSP-ja, tko zna kakvih obiteljskih i socijalnih trauma sve ima kao posljedica tih nesretnih ratnih godina. Ti mladi ljudi koji sad imaju 25 ili 30 godina, točno su generacija mladih čiji su očevi nekad bili u Lici ili u Vukovaru. Oni možda misle da time veličaju svoje očeve, ali zapravo samo stvaraju novo mračno kolektivno sjećanje, kojim će možda sutra biti zatrovana i njihova djeca.
Zato, odgovornost naravno nije na njima, na običnim ljudima, na publici koja je u subotu bila na Hipodromu. Odgovornost je, kao i uvijek, na politici. Nijedna politička stranka nije dosad smogla hrabrosti da to raščisti jednom zauvijek – Franjo Tuđman, ističu to ovih dana čak i najzadrtiji ljevičari u Hrvatskoj, nije dopuštao ideolozima NDH da prevladaju u hrvatskom društvu, ali sigurno krajem ratnih 1990-ih godina nije ni mogao finalno raskrstiti s tim neslavnim nasljeđem Drugog svjetskog rata, protegnutog i u Domovinski rat. Ivica Račan ranih 2000-ih smatrao je da je prerano za to, a i bilo je možda. U eri Ive Sanadera bilo je mjesta za sve, i desne i lijeve i Hristos se rodi i ZDS, to je bila liberalna faza tadašnjeg velikog ekonomskog booma nakon tuge ratnih godina. Zoran Milanović propustio je zabraniti ZDS, on se umjesto toga bavio dvojezičnim pločama u Vukovaru i na kraju na ulicama dobio plinske boce i prijetnje – isti rezultat bio bi i da se napokon obračunao s ustaškim pokličem, stoga je stvarno šteta da nije. I tako, evo nas u 2025. godini – svakog petka ispočetka, o istome uvijek isto.
No, ipak, taj koncert prošao je bez incidenata. Čak i ako se iskreno čudimo fenomenu »dronske Gospe« i maču, nekom valjda hrvatskom Excaliburu, nitko ne može poreći da nikakvog nasilja nije bilo, jednako kao što i jedan izdvojeni incident u Saboru ne znači skoro ništa.
ZDS je kao perje bačeno u vjetar.