Europa ipak neće primiti sve afganistanske državljane koji su za nju radili u Kabulu i drugim gradovima ove porušene i ratom pogođene zemlje. Najavio je to visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell. Ako se to zaista dogodi, bit će to samo još jedan dodatak gorkom okusu koji će na kraju ostati iza cijele ove priče. U kojoj je zapad još jednom hladno izigrao povjerenje onih koji su povjerovali u njegove priče. Dobar dio stanovnika Afganistana povjerovao je da su Sjedinjene Države i njegovi partneri zaista stigli u Kabul da kao prvo riješe problem islamističkih terorista koji su našli utočište u toj zemlji, a da je onda, kad su već tamo, podignu na kakvu takvu funkcionirajuću razinu koja bi omogućila kakav takav pristojan život tamošnjim stanovnicima.

Problem organizacije misterioznog Osame bin Ladena i njegovih pomagača vrlo je brzo bio riješen. Američka vojna moć u nekoliko je tjedana slomila talibansku vlast, a samim tim i one s kojima je ona ušla u deal – onima koji su tamo ostali još od vremena kada su se borili protiv sovjetskog okupatora. Okupacija Afganistana uzima se često kao onaj događaj koji je ako ne baš uzrokovao, a onda definitivno ubrzao raspad sovjetskog imperija. Iza Crvene armije ostala je spaljena zemlja. Iza NATO saveza ipak ostaje Afganistan u kojem je u zadnjih 20 godina učinjen napredak, barem kada je u pitanju elementarna prometna infrastruktura, te položaj žena i općenito onoga što se na zapadu zove civilno društvo. Nije da nije.

Nakon 20 godina zapadne faktičke okupacije, Afganistan je ipak postao barem malo bolje mjesto za život nego prije nje. Mada, nakon onog što se počelo događati prošlog tjedna, ta bi poboljšanja vrlo brzo, ako već i nisu, mogla biti poništena. Ali one su ipak pokazale dijelu afganistanskog stanovništva, barem onom u Kabulu, da se negdje na svijetu živi i drugačije i bolje nego što se njima čini kroz prizmu njihovog dosadašnjeg iskustva. I da bi se barem nešto od toga moglo preslikati i u njihovoj zemlji. Tako da će, bez obzira na ovaj farsičan i ponižavajući kraj zapadnog vojnog i političkog angažmana, iza cijele priče ipak ostati i nešto pozitivno. Nekakav dašak normale i nade. Ali to je samo jedna strana medalje.

Druga je ona hladna, surova politička igra koju moćnici vode nad svjetskom šahovskom pločom. Kakva se točno geopolitička igra odvijala u Afganistanu zadnjih 20 godina, a kakva će se igrati sada, nikada nećemo do kraja saznati. Koji je i čiji točno interes bio dva desetljeća trošiti enormna financijska sredstva, u pitanju su milijarde izražene u najjačim svjetskim valutama, ali i tisuće života zapadne sirotinje kojoj je često ulazak u oružane snage ulaznica za bolji život? I kakva se to geopolitička igra danas kada je odlučeno na najvišim razinama napustiti Afganistan?

U optjecaju su razna objašnjenja, od onih racionalnih pa do onih koji idu do, a često i preko granica, teorija zavjere. U to je bolje ne ulaziti jer čovjek lako može postati predmet podsmijeha ako pokuša analizirati događaje o kojima ima samo informacije koje mu dolaze sa svih vrsta ekrana. Bolje se time ne baviti. Ali da su stanovnici Afganistana, posebno oni koji su zaista povjerovali u ono što im je bilo govoreno, naprosto iskorišteni i prevareni, o tome nema nikakve dvojbe. Sve njihove nade prebrisane su jednim potezom nečijeg pera. Hladno su i cinično, ogromna većina njih, ostavljeni na milost i nemilost i reformiranih i nereformiranih talibana.

Ljudi koji su svjesno ušli u rizik radeći za institucije EU-a sada će postati predmet cjenkanja zemalja članica hoće li neka od njih primiti deset ili 20 nesretnika i članove njegove obitelji. Naravno, EU ne može fizički primiti sve one koji su se htjeli skloniti na njen teritorij. To je jednostavno nemoguće. Ali trebalo je prije 20 godina biti iskreniji prema tim ljudima. I reći im da bi lako mogli biti ostavljen na cjedilu. I ako se već krenulo u nekakav »nation building« onda ga se trebalo pokušati pošteno napraviti, a ne mehanički novcem i oružjem furati nekakvu korumpiranu i nesposobnu vlast koja je, sada je to očito, imala manje simpatija tamošnjeg stanovništva čak možda i od samih talibana.