Da Hrvatska živi vrlo burna vremena, nema nimalo sumnje. Međutim, da će se prognoza (http://www.novilist.hr/Komentari/Blogovi/Zalede-Jasmina-Klarica/Milanovic-nadire-seli-li-HDZ-politicku-bitku-na-ulice) o nastavku opasnog zaoštravanja “ulične” bitke protiv vlasti ostvariti u samo nekoliko dana, ipak je pomalo iznenađujuće i mnogo više nego pomalo zabrinjavajuće.

Očito je kako dobar dio desne opozicije ne samo da je spreman na daljnju konfrontaciju izvan legitimne i legalne političke pozornice, nego, štoviše, kipti od žudnje za takvim raspletom.

I bit će, očito, još i gore.

Naime, u samo nekoliko dana se dogodilo više stvari koje jasno potvrđuju smjer u kojem se kreću stvari desetak mjeseci prije izbora. Prvo, one dobre: Hrvatska narodna banka je procijenila da bi hrvatski BDP u posljednjem kvartalu ove godine mogao biti u blagom plusu. To bi bio prvi ne-negativan gospodarski kvartal od kratkotrajnog provirivanja iz krize sredinom 2011. (u koju je Hrvatska, potegnuta utegom drugog dna EU recesije opet duboko zaronila već krajem te godine).

Industrijska proizvodnja u prosincu zabilježila je najveći rast otkad se uopće mjeri njen obujam. Doduše, mjeri se (po usporedivim kriterijima) od krizne 2009. godine, ali +5,3 posto je +5,3 posto. Cijela godina je, nadalje, prvi put od krize u industrijskom plusu (1,3 posto).

Drama s frankom je zaleđena poput tečaja švicarske valute, zahvaljujući odluci Hrvatskog sabora, a signali koji dolaze iz banaka i Vlade pokazuju da zajedničko rješenje cijele priče nije daleko, štoviše, da bi se moglo protegnuti i na sve stambene kredite građana koji imaju problema s plaćanjem rata.

Kad se sve ovo (a vremenski okvir je, pazite, samo tjedan dana!) pogleda sa strane HDZ-a, jasno je da ove dobre vijesti kod njih ipak nisu razlog za klicanje. Ne valja biti politički licemjer pa se sad iščuđavati nad tom činjenicom. U svakoj zemlji svaki uspjeh vladajućih  opoziciji ipak kroz grlo prolazi probijajući se kroz “knedlu”. Pogotovo kad su izbori na vidiku.

U slučaju franka, štoviše, HDZ se, kao stranka koja je gotovo potpuno zanemarila neterenski politički rad, potpuno zapleo u saborskoj bitci. Najjača oporbena stranka nije htjela glasati o zamrzavanju tečaja “švicarca” i tako je dala moćno oružje SDP-u za kampanju.

Uz to, na tiskovnoj konferenciji održanoj ovih dana njihovi zastupnici ustvrdili su i kako je oprost duga građanima štetan potez. Politički je to diletantizam golemih razmjera, jer doista ne bi trebalo biti prekomplicirano kritizirati bilo kakav potez Vlade, a da u isto vrijeme sebe ne izložiš ocjenama da si bešćutan i preziru onih od kojih uskoro očekuješ glas. No, valja ponoviti, za stranku koja je u Saboru praktički cijeli mandat bez predsjednika, nije ni čudo da politički glavinja, čak ni na ovako bizarne načine – niti bi trebalo začuditi bude li toga još.

Kao što neće čuditi ni ako se nastavi pojačavati izvanistitucionalna borba protiv “crvenih” od strane HDZ-a i njegovih koalicijskih partnera. Pokazuje to i ustaška “umjetnička” intervencija na spomeniku poginulim vojnicima HOS-a u Splitu.

Umjesto imena bojne, netko je tamo uklesao “Za dom spremni” (i to samo na hrvatskom jeziku, što malo čudi jer je za vrijeme NDH Split ipak bio dio Italije), za što je odgovornosti preuzeo notorni Luka Podrug, politički tajnik HČSP-a, stranke koja je loše skriveni koalicijski partner HDZ-a.

Naime, ova ustašofilna politička organizacija potpisala je koalicijski sporazum s HSP-AS-om, koji je u velikoj Karmarkovoj koaliciji, pa ne treba čuditi ako na “domoljubnoj” listi u desetoj izbornoj jedinici osvane glavom i bradom “klesar” Podrug, koji ovih dana u polemici javno prijeti novinarima od HDZ-a najavljenom lustracijom, koju svodi na vrlo jednostavan izbor svojim političkim neistomišljenicima – deportaciju iz zemlje, poželjno u Srbiju, ili odlazak u ilegalu.

Kako se policija ipak odvažila postupiti po zakonima ove zemlje, pa je relativno brzo zločinački natpis uklonjen, HČSP već zaziva i splitski “braniteljski” šator, pa bi tamo moglo biti još cirkusa.

A originalni “šator” prosvjed ne posustaje. Štoviše, prosvjednici iz Savske 66 su na neki način ispunili dio svog prijetećeg obećanja – da će doći na Markov trg, a da će netko s njega onda morati otići. Otišli su, doduše, samo oni. Ali, uz uvrede izabranim saborskim zastupnicima, bacanje papira i nelagodan dojam da bi to mogao biti samo početak. Đuru i kompaniju je, naime, zasmetalo što Sabor ne želi postupiti poput, recimo, MUP-a, i iz taktičkih razloga izignorirati vlastite propise, pa Glogoškom dozvoliti da govori za saborskom govornicom.

Ono što je u ovom operetnom pokušaju izvanistitucionalne uzrupacije institucije demokratske države doista problem nije puka želja šatoraške ekipe za još jednim korakom u kršenju demokratskih pravila, već količina empatije i podrške koju su pritom doživjeli od HDZ-a. Nema sumnje da će podrška Središnjice ovom militantnom krilu desnice, koje je šatorom usred Zagreba oživotvorilo davnu prijetnju ondašnjeg predsjednika HVIDRE Ivici Račanu da će na cestama osvanuti balvani, biti sve izraženija kako se izbori budu približavali.

Pritom, bude li (anketna) prednost HDZ-a sve veća, za očekivati je da će se “ulica” držati pod kontrolom. No što ako se pozitivni gospodarski pomaci i dobri potezi vlasti pretvore u opipljiviji rast potpore SDP-u i vladajućoj koaliciji?

Franjo Tuđman bi rekao “ki bi da bi”. A u zraku se, kao i onda, osjeća zlokobni, oštri vonj baruta.