Ako korištenje šefa hrvatskih obavještajnih službi u svoje (privatne? političke? stranačke?) svrhe nije opako kršenje zakona, onda se zakon vjerojatno ne može ni namjerno prekršiti.

Iz DORH-a, međutim, zasad ni glasa. Makar ni one floskule o obavljanju izvida, a kamoli pozivanja predsjednice Republike na kavicu razgovora u Gajevu ulicu u Zagrebu kako bi objasnila svoje optužbe koje, usput, izrečene ovako lepršavo, duboko destabiliziraju institucije države čije bi stabilno funkcioniranje baš predsjednica svojim djelovanjem trebala štititi. Pa onda, redom, bude li potrebe, na “kavu” pozvati i Lozančića i Milanovića da se vidi što je u cijeloj priči bio privatni, a što nacionalni interes. I treba li, jasno, koga predati hrvatskom sudstvu na daljnje razmatranje.

Poruka Kolinde Grabar-Kitarović s javne televizije (neometana, usput, bilo kakvim suvišnim novinarskim potpitanjima, ali ajde, barem im ovaj put sugovornik nije čitao unaprijed pripremljene odgovore na unaprijed pripremljena pitanja s papira) nije, međutim, prije svega bila upućena Zoranu Milanoviću. Ona je ravno, među oči, gađala premijera Tihomira Oreškovića, koji je u to vrijeme razmišljao da uzme Lozančića za svog savjetnika i s kojim se oko mjesta ravnatelja SOA-e natezala mjesecima. Teško se odlučiti govori li ovakvo javno razračunavanje pripadnika istog političkog pola o nevjerojatnoj količini već otvorenih neprijateljstava u vladajućim redovima više nego činjenica da je novog ravnatelja SOA-e Danijela Markića u Saboru svojim glasovima podržala opozicija s Mostom, dok je HDZ bio protiv.

Ili, je možda trenutno rekordna razina neprijateljstva zabilježena na naslovnici jednih današnjih dnevnih novina u kojima HDZ optužuje Oreškovića da na njega preveliki utjecaj imaju Ivić Pašalić i Opus Dei. Da dernek bude kompletan i svestran, iz HDZ-a u isto vrijeme stižu i napadi na predsjednicu koja je napala njihovog ministra vanjskih poslova… Uglavnom, govoreći o iznenađenjima i kladionicama, o kojima se dosta pričalo posljednjih dana u svjetskim medijima, čini se da su izgledi da ovakva kombinacija u Vladi dočeka kraj četverogodišnjeg mandata otprilike jednaki onima da će se Elvis doista pojaviti na Wembleyu. I to u špici napada Leicester Citya.

Ako stavimo, međutim, na stranu rat vladajućih koji se, eto, prelama i preko optužbi o golemim nezakonitostima, a o kojim DORH zasad nije kukuriknuo (možda se opet tamo kao u Bajić-Sanaderovo vrijeme boje da ne završe u loncu?), lako ćemo doći do još jedne teško objašnjive pojave. Zapravo, valja biti precizniji, praktički potpunog izostanka pojave.

Radi se o šefu SDP-a, osobno prozvanom Zoranom Milanoviću, koji je na brutalne prozivke šefice države prvo odgovorio – šutnjom. Da bi zatim, na facebooku, dakle u najstrože kontroliranim uvjetima, napisao tek kako se predsjednica neodgovorno i neozbiljno ponaša. Valja, dakle, još jednom ponoviti: bivši (i možda budući) premijer je od strane predsjednice države prozvan da je koristio šefa obavještajnih službi kao svog privatnog špijuna. Ne, dakle, da je negdje nešto neodmjereno izjavio, ili da je nepristojan, već da je gadno zloupotrijebio resurse ključne za nacionalnu sigurnost. Prozvani Milanović, koji voli povremeno stranačke kolege pozivati na borbenost i tvrditi da moraju biti spremni u svakom trenutku preuzeti vlast, međutim, preko volje odgovara tek jednom jedinom rečenicom na društvenim mrežama?!

Osim ako predsjednica i Milanović ne provode neku vrstu zanimljivog društvenog eksperimenta, valjalo bi ih otvoreno zapitati, jeste li vi ljudi normalni?

Milanovićeva šutnja, jer neozbiljna i neodgovorna rečenica na facebooku nije praktički ništa drugo nego izostanak reakcije, pritom, duboko je uznemirujuća. Jer, ako je ovo sve što ima reći – nije li onda možda Grabar-Kitarović u pravu? I koliko je, ukoliko ga doista nije koristio kao privatnog James Bonda, ovakva prekovoljna Milanovićeva reakcija fer i poštena prema samom Lozančiću?

Je li, nadalje, predsjednik SDP-a uopće svjestan kompletnog kaosa u koji rogovi u vreći s oba brda na vlasti ubrzano odvlače čitavu zemlju? I što kani po tom pitanju napraviti? Otvoriti profil na Instagramu?

Sjeća li se vlastitih poruka Tomislavu Karamarku u vrijeme izborne kampanje o mišjoj rupi? I onog “Izađi i bori se”?

“No pasaran”, naime, nije ime komunikacijske tehnike s društvenih mreža.