Neke stvari ipak valja još jednom, polagano ponoviti. Dakle, čitajte mi s usana.

Predsjednica države, Kolinda Grabar-Kitarović je nakon uspješne predizborne kampanje za predsjednicu Republike osvanula na Pantovčaku. Sa 1.167.573 kune i 49 lipa na računu, koje su joj na ime prava na naknadu troškova promidžbe isplaćene iz državnog proračuna.

Predsjednica je, plemenita kakva već jest (ako nisu u pitanju izbjeglice kojima je dobro i iza žice u Idomeniju), odlučila te novce podijeliti u dobrotvorne svrhe. Rečeno – učinjeno, ili što bi rekao njen bivši šef u jednoj davnoj kampanji, “Ostvareno!”. Novac je došao do potrebitijih od šefice države.

Ali, u samom procesu njegovog transferiranja dogodio se, i još uvijek događa, punkorvni politički skandal koji prijeti time da će obilježiti cijeli (prvi?) mandat Kolinde Grabar-Kitarović.

Naime, s tim novcima predsjednica države je mogla raditi što je htjela, pa tako ih i podijeliti u humanitarne svrhe, kome god hoće i kako god hoće – uz kamere, ili potpuno anonimno. Uz jedan mali dodatak – na taj lijepi miljunčić i 167 tisuća kuna je trebala platiti porez od cca 40 posto. Pa tek onda krenuti u humanitarnu i, ako joj je do toga stalo (a očito jest) samopropagandnu aktivnost. Dijeliti donacije sa smiješkom.

No, na Pantovčaku su se, po staroj hrvatskoj tradiciji, dosjetili kako će zeznuti državu. Novac za naknadu promidžbe se može, naime, uplatiti i na račun stranke koja ju je kandidirala. A onda ne podliježe pohlepnoj državnoj šapi. Onda je taj lijepi milijunčić, 167 tisuća, 573 kune i 49 lipa – “tax free” novac. Koji se zatim, u cijelosti, može podijeliti potrebitima. S pripadajućim eventima s nasmiješenom predsjednicom. A poreznici nek’ plaču. Po staroj hrvatskoj tradiciji.

Sama činjenica, dakle, da je predsjednica države, koja bi po svojoj funkciji i ovlastima trebala biti garant stabilnog djelovanja hrvatskih institucija, iskoristila klasični zakonski luping kako bi izbjegla platiti porez na svoju kontinuiranu političku kampanju, vrhunski je skandalozna.

No, kako je pokazalo Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa ovog tjedna, to nije jedini problem.

Kolinda Grabar-Kitarović je, uplaćujući novac na račun HDZ-a, a zatim osobno odlučivajući kako će se taj, dakle HDZ-ov novac upotrijebiti, prekršila Zakon o sukobu interesa, jer je tako, kako diplomatski kaže Povjerenstvo u odluci “stvorila dojam” o svojoj (protuzakonitoj) povezanosti s jednom političkom strankom i narušila vlastitu vjerodostojnost.

No, ni narušavanje vjerodostojnosti institucije šefice države, ni prefrigano izigravanje institucije ministarstva financija (porezne uprave) još nije kraj priče – ljuta zbog toga što ju se uopće stavlja na dnevni red, predsjednica države je u očitovanju napala (neovisnu) instituciju Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Da politički arbitriraju, da joj vrijeđaju ugled i dostojanstvo (miriše li to na tužbicu?), da je slučaj umjetno iskonstruiran i da je, zapravo, Povjerenstvo narušilo svoju vjerodostojnost. I to nepovratno.

Čekajući hoće li se opet skupiti horda prosvjednika sa ZDS na usnama i šubarama za poklanjanje, kao kad se rušila institucija (neovisnog) Vijeća za elektroničke medije, valja se podsjetiti Ustava Republike Hrvatske i drugog stavka 94. članka tog dokumenta: “Predsjednik Republike brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti”.

Na pitanje o tome zašto je ta priča dobila takav tretman i plasman, s HRT-a su odgovorili kako je svaka minuta Dnevnika jednako vrijedna.

Valjda se onda isto odnosi i na sekunde.