Ne treba, stvarno, biti previše pronicljiv. Smjer je očit, motivi također, karte su na stolu i samo je pitanje hoće li se i kako odigrati do kraja.

Slučaj Planinska u procesu protiv Ive Sanadera je tako na samo jedan dan imao misteriozan i šokantan zaplet s odgodom donošenja sudske presude radi suprostavljenih vještačenja vrijednosti sporne nekretnine. Vještačenja su bila poznata odavno, kao i njihove razlike. No, eto, odgoda se zbila tek na sam dan izricanja presude u procesu protiv bivšeg premijera.

A onda je, dan poslije, Sanader odletio u London svjedočiti u arbitraži Hrvatske i MOL-a. Da je, kojim slučajem, presuda donesena i da je završio u zatvoru na više od pet godina, logistika odlaska na svjedočenje izvan zemlje bi bila, čini se, nešto kompliciranija.

Mnogo je, međutim, jasnija i skandaloznija odluka Županijskog suda u Zagrebu o tome da se sadržaji prisluškivanih razgovora u slučaju Milana Bandića neće priznati kao dokazi u procesu protiv ovog koalicijskog partnera HDZ-a i Tomislava Karamarka. Jedan drugi gradonačelnik je odslužio višemjesečnu zatvorsku kaznu zbog, kako je konstatirala presuda, pokušaja podmićivanja gradske vijećnice. Željka Sabu, SDP-ovog bivšeg prvog čovjeka Vukovara, međutim, za razliku od Bandića, nije snimio USKOK, uz dozvolu suda (istog onog, usput, koji je snimke kasnije odbio uvrstiti u dokazni materijal). Snimila ga je sama vijećnica, pripadnica suprotne političke opcije. Bez, jasno, prethodne dozvole suda.

Naposlijetku, takozvani takozvani porezni Uskok (Samostalni sektor za otkrivanje poreznih prijevara) HDZ vrlo jasno želi kao takav ukinuti. To jest, staviti ga pod kontrolu Porezne uprave (dakle, svoju) i tako vjerojatno izbjeći neugodna iznenađenja poput onih o stotinu milijuna kuna koje su navodno isisane iz Dinama za vrijeme vladavine Stranci najdražeg sportskog djelatnika.

Ne treba, zar ne, stvarno biti previše pronicljiv za donošenje zaključaka.

No, dok se odluke o slučajevima Sanader i Bandić još i mogu pokušati pravdati smokvinim listom neovisnosti sudstva (što u principu ne bi trebalo značiti da je isto neovisno od logike, pa čak i elementarne građanske pristojnosti), htijenje za ukidanjem samostalnosti poreznog Uskoka je vrlo jasan politički napor za stavljanjem kontrole nad istražiteljskim procesima – i to onima najvećeg dosega. Radi se o ključnom koraku kojim bi se istražitelje ostavilo bez zuba, a građanima poslalo još jednu, jasnu i finalnu poruku (u nizu već odaslanih) o tome koliko je pametno pouzdati se u institucije države.

U Mostu, koalicijskom partneru HDZ-a, su očito potpuno svjesni dalekosežnosti, značaja, a vjerojatno i motiva ovakve političke namjere. I oštro su joj se usprotivili. No, nikakva izjava, nikakav status na facebooku, ili, ako stvari eskaliraju, kakva prosvjedna pressica neće pomoći. Ovo je njihov posljednji politički Rubikon nakon kojeg nema nazad i nema spina kojim bi se mogao oprati obraz ove stranke ukoliko uspije naum HDZ-a da osvoji istražiteljsku utvrdu koja je kriminalizirala, primjerice, Zdravka Mamića. Za Most postoje samo dva ishoda ove priče: ili će pod svaku cijenu zaustaviti Karamarka u preuzimanju poreznog Uskoka i nastaviti s daljnjim radom (i ratom) u Vladi, ili će Most kao politički faktor jednostavno prestati postojati. Ovo je (bi trebala biti) crta oko koje nema pregovora, crta čijim prelaskom se ruši Vlada.

Jesu li Božo Petrov i ostali spremni “staljingradski” se utvrditi na toj posljednjoj liniji obrane vlastitog političkog opstanka, ali i mnogo čega drugog i šireg, doznat ćemo vrlo brzo.