Tomislav Karamarko i Milijan Brkić su u pravu. Nema smisla gubiti vrijeme na preveliko lamentiranje o nečijim mladenačkim istupima, možebitno i zabludama, na procjene o kapama i sličnom. Je li ministar Zlatko Hasanbegović paradirao svojim proustaštvom u mladim danima u ovom trenutku možda nije ni najbitnije. Mladenačke ludorije, vađenje iz konteksta, svi ti slini anti (anti-fašisti, anti-totalitaristi, anti-komunisti…) – možda i nisu najpresudniji u trenutku kad nakon (vječitog) čekanja da se vlast formira (vječito) čekamo da konačno nešto počne i raditi.

Tu, međutim, Karamarko, Brkić i ostali imaju gadan problem. U Vladi im je, naime, ministar koji je uhvaćen in flagranti u laganju javnosti. Ne u mladim danima, dalekoj prošlosti, nego ovog tjedna, u srijedu poslije podne. I kako onda vjerovati da je išta od onog što je, recimo, izgovorio u četvrtak, ili će kazati bilo kad dalje u budućnosti – istina? Taj ministar je time promptno postao nepodnošljivi teret Vladi Tomi… Tihomira Oreškovića, mnogo veći nego zlosretni Crnoja u svojoj prostodušnoj iskrenosti dok je govorio o vlastitoj “sivoj zoni” (primjerice, korištenju namjenskog stambenog kredita za put oko svijeta).

Čovjek koji je lagao zove se Zlatko Hasanbegović. Svaki trenutak njegovog daljnjeg boravka u Vladi značit će nastavak samoranjavanja ionako šepave ekipe u Banskim dvorima, pojačavanje pritiska iznutra i izvana, rušenje političkog rejtinga i dodatno zakuhavanje kaosa. Hasanbegović je, zapravo, već bivši, pitanje je samo kad će to on i njegovi šefovi osvijestiti i (mnogo važnije) usuditi se javno priznati. Kako trenutno stvari stoje – neće tako skoro, na vlastitu štetu, ali i na štetu ove zemlje.

Hasanbegović je, dakle, maknimo sarkazam sa strane, čak i kad na tren zanemarimo ustašluke iz mladih dana i revizionističke izjave nešto friškijeg datuma, otvoreno, svjesno i gotovo ljupko naivno lagao kad je u reagiranju za javnost nakon što je izišla već čuvena fotografija i tekst u “Novostima” urbi et orbi priopćio da je na fotografiji “i laiku vidljiva naknadna intervencija”.

Već sutra, međutim, objavljena je i fotografija stranice iz časopisa “Nezavisna Država Hrvatska” iz 1996. godine na kojoj se vidi da su fotografiju “Novosti” vjerno prenijele, bez ikakve “naknadne intervencije”. Kako stvari stoje u ovom trenutku, Hasanbegović bi svoju ekspertizu u obradi fotografija mogao detaljnije razvijati pred – sudom.

Dakle, u minimalno normalnoj državi, sama ova otvorena laž bila bi savršeno dovoljna da ministar isprazni ladice, uz ispriku i biračima i premijeru Tomisl… Tihomiru Oreškoviću, jer ih je iznevjerio.

Ovo je, međutim, država u kojoj će prem… potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko uredno izignorirati činjenicu o tome da njegov ministar bez problema i grižnje savjesti laže javnosti u lice. U kojoj će nekom uopće pasti na pamet da 2016. godine u Vladu dovede čovjeka s ekstremističkom političkom popudbinom. U kojoj će se potpuno isto napraviti i s vladajućom koalicijom i ekstremističko desnim strankama. U kojoj je najnormalnije da žestoko prozivani ministar ne želi odgovarati na pitanja novinara. U kojoj isti taj ministar, zaskočen na izlasku iz zgrade Vlade s konkretnim pitanjima uporno vrda, zatim još upornije šuti i maršira dok se oko njega ruše kamermani. Ta slika, tih nekoliko desetaka sekundi Hasanbegovićevog sramotnog bijega od javnosti, to je najbolja moguća metafora za Hrvatsku danas.

I naravno da iza njega bez rezerve stoji Tomislav Karamarko. Pa nije ministar kulture dobio tu funkciju unatoč svojim kontroverznim stavovima, nego baš zahvaljujući njima. Uostalom, Karamarko je još uvijek uvjeren da je i situacija oko Crnoje bila, kako je kazao, “inscenirana”.

Hrvatski prem… potpredsjednik Vlade, dakle, nema ni najblažeg pojma o tome kako funkcioniraju mediji i javnost u demokraciji. Pogotovo u situaciji kad na vlasti nije sam, nego u koaliciji. Karamarko, čini se, također nije svjestan da Hasanbegovića neće moći obraniti. Autoritet tog ministra, kao i njegov politički kredibilitet su nepovratno narušeni, svaka njegova buduća akcija procjenjivat će se na osnovu svega onog što se o njemu otkrilo proteklih tjedana. Pritisak javnosti, pritisak koalicijskih partnera i, možda najvažnije, pritisak iz inozemstva (gdje, eto, imaju slabiju rezistenciju na “mladenačke nestašluke”), bit će jednostavno nepodnošljiv.

Božo Petrov će, pritom, kad Hasanbegović jednom dobije pridjev “bivši”, teško moći poentirati na činjenici da se to ne bi dogodilo da nema Mosta. Jer je to, jednostavno, istina.

Most je, naime, i Karamarka i Hasanbegovića i doveo na vlast.