Čak i ako sve ostalo promaše, ako u svakoj odluci i potezu budu bolno neuspješni i neusklađeni sa stvarnošću, mora im se odati priznanje za – mjesto radnje. Radi se o novoj hrvatskoj Vladi, koju će danas izglasati Sabor i radnom mjestu njenog gremija – kako predsjednika najjače stranke, tako i mandatara-stručnjaka.

Luksuzni i skupocjeni hotel Sheraton, u centru Zagreba, priznat će svatko dobronamjeran, pravo je simobličko mjesto za početak borbe za smanjivanje “podivljale rashodovne strane proračuna” (navodnici su tu jer izraz baš i nije previše istinit). Za racionalnu potrošnju, sveopću skromonost i potrebu da se “pokrijemo onoliko koliko nam je pokrivač dugačak” (navodnici su ovaj put tu jer se radi o standardnom pokliku dokazano promašene ekonomske politike). I da, jasno, ni u snu ne pitamo koliko je, recimo, dugačak pokrivač mandatara, ili nekog drugog, jer to u korporacijskom svijetu jednostavno nije pristojno. Nejednakost je u tom vrlom novom svijetu u koji nas veselo uvode dečki iz Sheratona, dogmatski uvjet razvoja i tema o kojoj se u pristojnom društvu ne spominje previše.

Stoga je Sheraton kao uvod, kao mjesto začetka rada ekipe koju se slobodno može nazivati “dečki iz Sheratona” (u Vladi su 3 žene i 19 muškaraca), simbolički najpuniji mogući pogodak. I razlog za optimizam. Jer, kad se dogodilo da su bogati korporacijski igrači na kormilu političke vlasti ikad povukli krivi potez? Ili, što bi dubokoumno rekli u Mostu o mandataru “ako je znao zaraditi za sebe, znat će i za nas”…

U ovom trenutku, međutim, osim na simboličnoj razini, nije još jasno što bi trebao biti supstrat ekonomske politike nove vlasti. Prošla su, ionako, tek dva i po-tri mjeseca od izbora, pa nije žurba. Istina, stranke koje su došle na vlast isprale su nam mozak u kampanji vikajući kako je nužno hitno djelovati da se izbjegne potpuni bankrot i propast zemlje, te izumiranje Hrvata kao nacije, no jedino zasad što su hitno napravili bio je odlazak na skijanje za vrijeme zimskih praznika.

Prvi plan na dan samog imenovanja ipak zauzima ideologija, vrlo zanimljivih polazišta sa strane nekih od ministara iz HDZ-ove kvote, poglavito budućeg ministra kulture, te ministra branitelja. Čuli ste sigurno, jedan je davao izjave o tome da Hrvati zapravo nisu pobjedili u Drugom svjetskom ratu, a drugi doma, ili u kvartovskom bircu, slaže liste izdajnika čija objava je temelj programa na osnovu kojeg ga je mandatar-stručnjak izabrao u vlastiti “team”.

Bit će doista posebno veselo pratiti koliko dugo, i s kakvim izrazom lica, će se Božo Petrov i ekipa praviti da “nisu čuli” za spomenute programske osnovice kolega iz Vlade, ili nekih njihovih prvih poteza. No, ne treba se zavaravati, Most neće moći dopustiti da se baš jako otvoreno rehabilitira NDH, ili “vješaju” izdajnici. Uostalom, bilo bi to mrvu nezgodno čak i HDZ-u. No, kao i u svemu ostalom, tako i u ovoj priči valja samo pažljivo pratiti – trag novca. Recimo, hoće li u racionalizaciju troškova, reforme i obuzdavanje “podivljale rashodovne strane proračuna” ući i nekoliko stotina tisuća kuna koje bi ubuduće moglo opet izdvajati za ustašonostalgični dernek u Bleiburgu.

Kako god bilo, posve je jasno da će dečki iz Sheratona jednu stvar teško dozvoljavati: pitanja novinara. Nisu ih voljeli ni dosad, a odluka da nema novinarskih pitanja na tiskovnoj konferenciji na kojoj je mandatar predstavio članove svog “teama”, te na prvom nastupu Mostove šestorke, pravi je i punokrvni skandal. Stručnjaci, uostalom, nisu pišljivi političari da moraju odgovarati na pitanja javnosti. Oni djeluju.

A djeluje, već neko vrijeme, i predsjednice Republike. Iako skučenih ustavnih ovlasti, Kolinda Grabar-Kitarović ima mnogo razigraniju volju za djelovanje, te očito stanoviti prezir prema sputavajućim okvirima i državnim tijelima koja se oko njih brinu. Predsjedničin udar na Povjerenstvo za sukob interesa politički je eksces najviše razine, kojeg će, unatoč obećavajućoj prvoj godini mandata, biti jako teško ponoviti.

Dakle, Povjerenstvo za sukob interesa je pokrenuo, ponavljam, samo pokrenulo, postupak protiv Predsjednice, jer je raspolagala novcem dobivenim od donacija u kampanji – a koji je prije toga ona donirala – HDZ-u. Povjerenstvu tu potencijalno “smrdi” činjenica da je Grabar Kitarović morala izići iz stranke, a ne upravljati njenim sredstvima. No, “smrdi” tu još štošta drugo. Najviše reakcija s Pantovčaka, koja kao da je stigla iz titostičkih vremena – povjerenstvu je s visine i uz prikladno dozu prezira poručeno da politizira i da će se Predsjednica i dalje jednako ponašati, bez obzira na njihove odluke.

Problem bi za wannabe princezu s Pantovčaka koja se, kao što vidimo, ne libi od otvorenog udara na institucije države koje bi trebala štititi,  mogao biti, međutim, širi od jednog postupka prije svega etičkog tijela. Radi se o tome da je ona novac koji joj je uplaćen od države za troškove kampanje (1,17 milijuna kuna) donirala HDZ-u, kako bi se izbjeglo plaćanje poreza (od 40 posto, dakle cca pola milijuna kuna). S jedne strane namjera je plemenita, jer je ovako cijeli iznos otišao u humanitarne svrhe. S druge je, međutim, mučna i mutna. Jer o tome kome će novac ići na kraju nije odlučivala stranka, već predsjednica osobno. I pritom, zapravo, humanitarne donacije tuđeg, HDZ-ovog novca iskoristila za vlastitu medijsku kampanju – jer su mnoge donacije uvelike popraćene uz široki i blagi osmjeh predsjednice-humanitarke. Koja je, tako, malim manevrom velikih majstora, kao kolateralnu korist dobila “tax-free” lovicu za vlastitu promociju. A institucije kojima je posao da provjere o čemu se tu zapravo radi, napalo se već na zapravo bezazlenom, etičkom dijelu priče, i to najgrubljim mogućim arsenalom političke diskreditacije.