Čaša je odavno na podu, razbijena.

Govoriti o kapi koja ju, eto, upravo preljeva, stoga je u najmanju ruku nepristojno.Tako ni priča o rekonstrukciji Vlade kao procesu koji teče, koji je tek započeo i koji će se odviti u skladu sa željama građana, što je štivo koje ovih dana prodaje šefica HDZ-a Jadranka Kosor ne može biti ništa drugo do otvorene i jasne uvrede. Jer Kosor je hodajući nelegitimitet.

Ona je osoba koja je Vladu i stranku dobila mimo izbora i imalo normalne demokratske stranačke procedure, isključivo voljom osobe koja ovih dana Božić čeka vilicom preturajući po ostatcima knedli u salzburškom pritvoru, s prilično slabašnom šansom da se u doglednoj budućnosti vrati civilnoj hrani.

Kad se, dakle, takva osoba, poput sadašnje slučajne premijerke, poziva na želju građana oko rekonstrukcije Vlade, to je otužno, čak sablažnjivo.

No, sama pomisao na još godinu dana ovakve vlasti, na sve one propale mjere za izlazak iz krize, na ministre i saborske zastupnike koje je strah pričati preko mobitela, na bespoštedni rat u vrhu vladajuće stranke, na očaj sve većeg broja egzstencijalno ugroženih, mnogo je više od goleme mučnine koju takva ideja izaziva. Mogućnost da HDZ sa svojim saučesnicima, Friščićem, Pupovcem i njihovom ekipom, još godinu dana vodi ovu zemlju je jednostavno – poziv na akciju.

Vladu, naime, treba srušiti. Odmah. Jučer.

Jasno je da nije baš prezgodno Zoranu Milanoviću i njegovima remetiti koncentraciju pri učenju latinskih izraza i smišljanju efektnih saborskih replika, no vremena baš i nema. Još godinu dana truljenja i gledanja u ankete koje pokazuju sve veću prednost oporbe?

Ne, hvala. Vremena više nema. Vladu treba srušiti i to je trenutno jedina hrvatska nužnost. Bilo kakav izgovor kojim bi se mogao pokušati opravdati ostanak ove ekipe na vlasti pa makar i još jedan jedini dan se lako može denuncirati kao najobičniji demagoški trik.

Zaustavit će se borba protiv korupcije? A zbog čega, ako su pravosuđe i istražni organi neovisni od politike? A ako su i dalje pupčanom vrpcom povezani s aktualnim vladarima ove zemlje, to je samo razlog više da se isti promjene.

 Usporit će se pregovori s Europskom Unijom? Čak i kad bi to bila istina (a baš i nije), radi se o dva-tri mjeseca. Pregovori traju već više od pet godina. I od ulaska ionako najvjerojatnije neće biti ništa do – 2014. godine.

 Zbog izborne kampanje će se zaustaviti gospodarski oporavak? Znam, znam… Smijem se i ja, iako uopće nije smiješno.

Vladu, dakle, treba srušiti. Pukim, akademski pristojnim dizanjem ruku nije prošlo. HDZ-u i njegovim koalicijskim saučesnicima treba malo boljeg stimulansa od uredno potpisanog oporbenog zahtjeva. Treba im ulica. Skandiranja.

Transparenti. Masovne demonstracije. Svaki tjedan, svaki dan ako treba. Neka se rekonstruiraju na izborima. Čak i da na njima HDZ pobijedi, Jadranka Kosor bi makar imala svoju ekipu u Banskim dvorima, a ne znate već čiju, pa nas uz sve ostalo ne bi morali moriti i njihovi beskrajni ratovi.

 No, da bi se pomoglo njoj i svima nama, Vladu treba srušiti. Odmah.

Sjetite se prvog svibnja 2009. godine. Tad je na prosvjedu protiv “bande lopovske”, kojeg su organizirali marginalci s Facebooka, bilo tisuću ljudi. U međuvremenu se toliko toga dogodilo da izgleda kao da je 1. svibanj 2009. godine bio za vrijeme dok su još živjeli dinosauri. Koliko bi se danas ljudi okupilo da ih netko relevantniji pozove na prosvjed za rušenje Vlade?

Sjetite se i 21. studenog 1996. godine. Četrnaest godina je prošlo od posljednjeg pravog građanskog bunta u Hrvatskoj, onog za Stojedinicu. Te noći je nad glavnim zagrebačkim trgom mirisala povijest.

Jesmo li, doista, baš toliko ucijenjeni limitima na kreditnim karticama? Jesmo li, doista, baš toliko zatupljeni medijskim kičem? Jesmo li, doista, baš toliko ostarili?

 Vrijeme je. Vladu treba srušiti.