– U je… Gle ovo, rekao je i zakrenuo ekran prema kolegici.– “NASA će objaviti astrobiološko otkriće koje koje će imati utjecaja na potragu za izvanzemljskim životom”, pročitala je novinarka tiho ponavljajući riječi koju su blještale s ekrana.– Zanimljivo. Šta je to, kazala je i vratila pogled na hrpu papira koji su stajali ispred nje.– Nemam pojma, ali astrobiologija je znanost o razvoju života o svemiru…– Šta su našli aliena?, kazala je, ne mičući pogled s guste kolone brojki.– Ma ne. Sudeći po ovom što tu piše, vjerojatno su našli nešto što će pokazat’ da se život može razvit’ i na nešto drugačiji način nego što je to moguće na Zemlji. Idem im prijavit 15-ak redaka, a?– Sretno s tim, kazala mu je, duboko uzdahnuvši.– Kako to misliš?, nije volio kad mu je kolegica govorila kriptično, davajući zapravo do znanja da je u ovom poslu skoro deset godina duže od njega.– Savjet: bolje šuti, jer će ti bit’ žao.– Ali, to je dobra priča!– Ja sam ti rekla…, rekla mu je, popravila naočale i polagano odložila jedan od papira sa svog stola sa strane. To je obično bio znak da ne namjerava dalje raspravljati.Novinar je slegnuo ramenima i podignuo slušalicu…Nakon nekoliko minuta u sobi su već bili glavni i izvršni.– Koliko, ispalio je još s vrata glavni.– Pa što ja znam, 15-20 redaka, ipak se još ništa ne zna, ali se otvaraju zanimljive mogućnosti.Izvršni je prišao stolu, uzeo olovku i uperio je novinaru u lice.– Amerikanci su našli aliena, a ti bi dao 15 redaka?!, govorio je lagano pojačavajući glas tako da je na kraju rečenice već solidno vikao. – Majke ti, pa di mi ovakve nalazimo, kazao je zatim tiho, molećivo pogledavši prema glavnom.– Mali, to je kaver za naslovnicu, jesi ti normalan. Daj barem dvije-tri kartice.Mali je progutao slinu. Kolegica za stolom do počela je lagano lupkati olovkom po stolu i jedva primjetno vrtiti glavom.– Šta ćemo za naslov, a, kazao je izvršni gledajući u plafon?– Ovako: Amerikanci otkrili izvanzemaljce, kazao je glavni.– A da ipak stavimo aliena?– Daj ne brij, mi smo ipak ozbiljna firma.– Ali, ali, vjerojatno su samo otkrili neku zanimljivost u molekularnoj strukturi…, pokušavao se za riječ izboriti novinar…– Mali, šuti i piši.– E, i stavit ćemo infografiku s planetama i zvijezdama, nešto ono ful mistično, raja to voli mahao je izvršni rukama po zraku.– Da, da, s velikim naslovom kao: na kojoj je planeti NASA pronašla izvanzemaljce…. Nek samo bude puno crne i narančaste boje…– Ali, ali… novinar je posve blijed kršio ruke. Nitko ga međutim, nije ni pogledao.– Sori što prekidam, dečki. Što ćemo s ovom pričom o projektima koje Vlada nudi po svijetu i priča da će njima već iduće godine pokrenuti gospodarstvo. Imam tu papire po kojima je jasno da će ti projekti biti realizirani tek za nekoliko godina – u najbolju ruku.Izvršni je teatralno stavio ruku na usta i zijevnuo.Glavni je kimnuo glavom.– A piši. Dvadesetak redaka.
Dan drugi
– Nije loše, ha?, gledao je glavni naslovnicu svojih novina sa zvijezdama i planetama– Da, da…, neuvjerljivo je komentirao izvršni kome je pogled čeznutljivo bježao na prvu stranicu konkurentskih novina s kojih ga je gledala silueta izvanzemaljca.– Treba to nekako nastavit’…– Ajmo s: Danas NASA objavljuje: oni dolaze. I slikom aliena, živnuo je izvršni.Zazvonio je telefon.– E, mali. Dobro nam je ovo danas, dobro…, javio se glavni. Što kažeš? Procurilo? Bakterija? Arsen? Ma, pusti to. Daj mi popričaj s par ovih astrologa… e, astronoma. Ajde ih navuci da kažu nešto za naslovnicu, ono, nismo sami u svemiru, NASA pronašla NLO, nešto šta možemo razvalit’… Ma pusti me s tom bakterijom, jebala te bakterija, koga to zanima. I tko zna je li to istina. Je li imaš potvrdu NASA-e? Nemaš. E onda šuti i radi na izvanzemaljcu i dalje.Lupio je slušalicom i pogledao izvršnog.– A što je tvrdoglav. Pa di mi ovakve nalazimo?– Još je on dobar. Ona njegova susjeda ‘oće cijelu stranicu za one Vladine projekte.– Stranicu?! Buahahahaha. Jedino ako u njima nađe planove za gradnju letećih tanjura…
Dan treći
Naslovnica je ovaj put bila plava i srebrna. Sa velikim, bijelim slovima: NASA danas objavljuje otkriće o izvanzemaljcima.Dok ju je glavni mjerkao i smješkao se, izvršni je listao stranice konkurencije i u sebi mrko brojao koliko je raznih ilustracija aliena objavljeno na njihovim stranicama.Čekali su vijesti iz NASA-e.– Ej, mali, poput tigra se na telefon bacio glavni čim se začuo prvi ton zvona. Bakterija… arsen… jezero… Na Zemlji?!Glavni je utučeno zašutio na nekoliko sekundi. – A da idemo sa “NASA dokazala da je život u svemiru moguć?”. Kako misliš da se to odavno zna. Daj, mali, zeznuo si stvar i sad šuti i radi šta ti se kaže. Šta kako zeznuo? Pa ne možeš ni izvanzemaljca pronać’ da ga razvalimo na naslovnicu, bijesno je povikao glavni i lupio slušalicom.– Pa di mi takve nalazimo, kazao je izvršni, a glavni je utučeno slegnuo ramenima.
Dan četvrti
Glavni je zabrinuto gledao niz brojki pred sobom.– Opet pada. Pa što treba tim ljudima dat’ da prodaja poraste?, zavapio je i bacio papire pred sebe…– Pa o tome ti i pričam sve ove dane! U novinarstvu se radi o hrabrosti! A mi nismo imali hrabrosti razvalit’ pravu priču na pravi način, počeo je vikati izvršni očito izbacujući iz sebe frustracije koje je gomilao neko vrijeme.– Da, možda smo trebali ipak ić’ s tim Vladinim projektima…, rekao je glavni grickajući zamišljeno donju usnicu poput čovjeka kojemu se javlja savjest…– Kakvim krvavim projektima?! Ma trebali smo ić’ sa slikom aliena!, kazao je izvršni i lupio šakom o stol.Glavni je opet slegnu ramenima. Mrzio je kad bi ispalo da je izvršni bio u pravu