Televizor je vikao “Dole HDZ”. Tisuće zagrljenih i nasmijanih ljudi defiliralo je ekranom, pjevalo i polijevalo se pivom. Nekoliko klinki iz Zagreba dijelilo je svima broševe sa slikom dosadašnje premijerke preko koje je razvučen veliki, crveni znak zabrane. U Rijeci, pak, kadar je pokazivao ljude koji slave sa svjetlosnim mačevima. Na splitskoj Rivi zapaljeno je, procjenjuje se, nekoliko stotina baklji…

“Gasi to!”, zaurlao je Vlado prema konobaru saborskog kafića. Popravio je kragnu, isprsio se i odlučno kazao prema drugoj strani stola: “Furio, idemo!”. Furio se nije ni mrdnuo. Glava mu je lagano bila spuštena prema grudima, a disanje ravnomjerno. Vlado ga je grubo prodrmao za rame: “Idemo. Vrijeme je! Andiamo!”. Zastupnik se prenuo, pogledao Vladu i skočio na noge: “Avanti!”. Dok su marširali na saborsku veliku dvoranu, iza njih se i dalje s televizora čula pucnjava petardi. I molećivi glas konobara: “Dečki, a platit…”

Branko je s olakšanjem udahnuo i još jednom poravnao papire. Za razliku od nekoliko posljednjih puta, večeras je bilo sve jasno. Predsjednik Državnog izbornog povjerenstva stoga je pročistio grlo i počeo čitati prve neslužbene rezultate: “U prvoj izbornoj jedinici zajednička lista SDP-HNS-IDS-HSU osvojila je 73 post…”. Prekinuo ga je tresak ulaznih vrata s kojih se pokazalo dijabolično nasmiješeno bradato lice.

 ”Otvorimo vrata borbi protiv korupcije”, viknuo je Vlado i dao pet Furiju. Onda su krenuli prema Branku.

“U ime Republike Hrvatske prekidam ovu tiskovnu konferenciju”, već pomalo rutinskim glasom govorio je Vlado, dok je Furio za njim uzbuđeno vikao. “Nećete! Neće Državno izborno povjerenstvo mijenjati vlast koju je izabrao tal… hrvatski narod i nacionalne manjine!”.

Branko je i dalje imao otvorena usta kad je Vlado prišao stolu i jednim potezom ruke na pod bacio papire s izbornim rezultatima. “Vlado, jesi poludio”, uspio je samo procijediti. Ovaj ga je pogledao s prezirom. “Kuš! Drž’ se i ti štange!”…

Zoran nije mogao odmoriti ni sekunde. Posljednjih sat vremena u centru grada valjda se rukovao i izljubio s deset tisuća ljudi.

“#onokad ne izgubiš izbore” tvitnuo je u nekoliko sekundi koje je imao kad je zbrisao na WC.

Pored čuvenog lokala u kojem su se okupljali političari i novinari nabasao je na ministra policije. Bivšeg ministra policije, pomislio je samozadovoljno i pružio mu ruku.

“Bok, Tomislav. Dobro ste se borili, ali…”. Tomislav je bio čak malo smrknutiji nego inače. No, iz očiju mu je i dalje izbijala odlučnost, kao da u svojoj, trećoj izbornoj jedinici nije dobio samo sedam posto glasova. Lijevom ruku je primio pruženu Zoranovu desnicu, a svojom desnom mu na nju okačio lisice.

“Nećeš, razbojniče!”, procijedio je Tomislav, a zatim poviknuo: “Uhićujem te u ime svete Republike Hrvatske za koju ni ti ni tvoja stranka nikad zapravo niste ni bili, te kojoj ni danas ne želite doista da napreduje!”…

Ispred Iblerovog trga na kojem se vijorila zastava SDP-a, šampanjac se točio na litre. Iznutra je treštao Colonijin razglas i refren “Svijet voli pobjednike”. Pjevačica je, bar je tako rekla dečkima na porti, jedva čekala da upozna Zokija…

No, sve zvukove odjednom je prekrila zaglušujuća škripa gusjenica. Tenk Hrvatske vojske gmizao je Trgom i drobio suncobrane i stolice okolnih kafića. Začuo se prasak, a iz Importanne galerije je počeo kuljati dim. Trgom se rasulo stotinu komada dizajnerske odjeće. Dignuo se poklopac s tenka i iz njega je izvirila poznata, sijeda glava. Pogledala je lijevo, na zgradu u kojoj se nalazilo sjedište SDP-a, pa na drugu stranu prema šoping centru. Popravila je nervozno rukom broš, zemljopisnu kartu Hrvatske u maskirnim bojama, i pogledala u tenkovsku cijev.

“Iju, malo zanosi desno”, nasmijala se Jadranka. A onda se odjednom uozbiljila. “Nećete, drugovi. Nećete! Nećete nas vratiti u Jugoslaviju! Nećete nas zaustaviti na putu za EU! Nećete zaustaviti borbu protiv korupcije!!!”. Iz utrobe tenka, čulo se: “Nećeš Zoki, nećeš Milanka, nećeš Ratko!”.

Jadranka je blagonaklono pogledala prema unutra. “Moj Jopa može ovo vozit’ zatvorenih očiju!”. A onda je stavila šljem na glavu. Tenkovska cijev se okretala lagano na lijevu stranu. “Komunjare, come out to plaaaaaaaayyyy!”, viknula je Jadranka i s treskom zalupila poklopac.

Na državnoj televiziji slike je odjednom nestalo. A onda se pojavila hrvatska zastava i čuli su se prvi taktovi himne.