Sve počinje kao sasvim normalan triler. Dva brata (George Clooney i dijabolično poremećeni mlađi brat kojeg glumi Quentin Tarantino) nakon pljačke banke u Teksasu koja je pošla krivo i završila u krvi bježe prema Meksiku.

Nakon nekoliko napetih sekvenci završavaju u noćnom klubu blizu granice, gdje u društvu plesačica predvođenih čudesno seksipilnom Salmom Hayek, trebaju samo prekratiti vrijeme do jutra i spasa izvan SAD-a.

No, negdje usred noći, cure i osoblje lokala pretvaraju se u vampire i film skreće u vode prezabavnog, Tarantinovskog destiliranog trasha…

Upravo tako, poput čuvenog filma “Od sumraka do zore” iz sredine devedesetih, izgleda predizborna kampanja vladajuće stranke u Hrvata. Iz zone trilera toliko opasno napetog da  gledateljima izaziva muku, uzaludni juriš Jadranke Kosor i drugova na nove četiri godine vlasti je negdje uspio potrgati sve kočnice, mjenjač brzina, volan… i priča se krenula odvijati u vampirskom, trashy smjeru.

HDZ-ovi bojovnici prozivaju oporbu da su Srbi i izdajnici, SDSS-ovce (s kojima su još u koaliciji!) da se poistovjećuju sa četnicima koji su po Hrvatskoj ubijali i silovali, a sama premijerka, između pomalo lunatičnog urlanja o borbi protiv crvenih i vrata i prozora koje SDP treba otvoriti za borbu protiv korupcije, groteskno hopsa sa pjevačicama po binama diljem Hrvatske.

Plesačice Colonije koje se pritom u dopičnjacima uvijaju oko Tuđmanove biste, sa zastavama Hrvatske, EU i HDZ-a kao scenografijom, konačni su otkliz u šund Tarantinovskog tipa.

Dovraga, kako se stvari razvijaju, još bi čovjek mogao poželjeti da ova kampanja potraje, jer, tko zna što nam iduće sprema putujući cirkus Jadranke Kosor.

Ritualno spaljivanje zastava SDP-a? Javno šamaranje lokalnog lidera HNS-a (pet kuna u fond stranačke kampanje za jednu pljusku, za deset kuna možeš triput)? Hipnotički trans s trešnjom i zavijanjem mladih japija i gordih Hrvatica u večernjim kompletićima iz prvih redova dok Jaca govori o završetku pregovora s EU? Bacanje grudnjaka i gaća na stage na svaki spomen riječi “korupcija”?! Verbalno linčovanje vlastitog ministra pravosuđa u medijima?!

Bah, mašta je svakako nedovoljno maštovita kad se usporedi s onim što su nam u stvarnosti dosad ovih dana priredili iz HDZ-a. Kokice u ruke i – iščekujmo…

Dakle, dok vladajuća stranka prelazi granice normalnosti toliko da to postaje u isto vrijeme gadljivo i zabavno, u normalnom svijetu, onom u kojem ne vrijedi isključivo pravilo fizike koje ne iskrivljava predizborje, Kosor je pokazala makar zrnce razuma – beskorisni Zakon o Ini čeka da ga ubije Bruxelles, a jednako nepotreban Zakon o ništetnosti pravnih akata Srbije i ex-YU razblažen je Deklaracijom koja zaziva, zapravo, njegovo ukidanje.

Nije to puno, nije ni izbliza dovoljno, ali je ipak zalog za kakvu-takvu nadu da HDZ-ova vlast neće posve uništiti ovu zemlju u preostalih pedesetak dana.

Poraz na izborima je, jasno, posve neupitan. Emocije koje sama pojava aktera vladajuće politike izazivaju u javnosti su takve da se pojam “3. siječnja” doima kao vrlo ublažena verzija pojma “4. prosinca”. Za očekivati je da HDZ pretrpi još gori izborni poraz nego prije 11 godina, kad je jedini put, nakratko, prepustio nekom drugom vladanje ovom zemljom.

Aktualna politička utrka, dakle, nije više o tome da se smijeni vlast Jadranke Kosor.

 Sama Jaca je, zapravo, već bivša političarka, za nekoliko mjeseci će joj jedini dodir s vremenima kad je vodila stranku i državu moći biti pisanje memoara. HDZ će se također povući u solidnu opozicijsku zavjetrinu i toj stranci bi svakako dobro došlo malo duže odmaranje i kontempliranje o svemu štu su napravili u 18 godina vladanja Hrvatskom (’90.-’99., te ’04.-’11.).

 Novoj vlasti, pak, potreban je dugoročniji okvir za temeljitu izmjenu društva koje se raspada – kako na razini državne organizacije, tako i na razini osnovnih društvenih vrijednosti.  Pritom, Milanovićevu Vladu neće dočekati povoljan, već gotovo kataklizmičan vanjski okvir, jer svijet i Europa kližu na samom rubu nove krize i vrlo eksplozivne socijalne situacije.

Stratezi iz Milanovićevog štaba bi, dakle, morali gledati malo dalje u budućnost. Već sad, naime, ključno je da se krene postavljati temelje za pobjedu na izborima. Onima koji će se održati 2015. godine.