Foto Nenad REBERŠAK
Drugari iz SDSS-a su sa svojim kompanjonima iz HDZ-a dogovorili takav model biranja srpskih zastupnika po kojem će tri zagrantirana mjesta dobiti samo jedna lista - ona koja će imati najveći broj glasova
HDZ-u jednostavno nije preostalo ništa drugo. Već, ususret očekivanom izbornom porazu, gledati širom otvorenih očiju u vlak koji im se ubrzano približava i na sav glas vikati: “Jes, vi ken”! I pripremati se za onu pravu političku bitku koja im predstoji, unutarstranačku, koja će uslijediti nakon silaska u oporbu i koja će, nema nikakve sumnje, biti gadan boj za, u najmanju ruku, političko preživljavanje.
Ponašanje HDZ-a je zdravorazumsko. a njihovih koalicijskih saučesnika je, međutim, izvan svake pameti
No, ponašanje HDZ-a je zdravorazumsko – u izbornu bitku se ne ulazi spuštenih gaća, a ni svaki poraz nije jednak – u ovoj, političkoj utakmici je bitan i rezultat kojim se gubi, pogotovo kad se u obzir uzme spomenuti nastavak izbornog rata unutar same stranke.
Ponašanje HDZ-ovih koalicijski saučesnika je, međutim, izvan svake pameti. Mučno je, recimo, gledati Josipa Friščića kako u javnim istupima pazi da ne zatvori vrata eventualnoj suradnji s Vladom predvođenom SDP-om. Istim onim SDP-om i istim onim Zoranom Milanovićem kojeg je prije četiri godine izbjegavao kao mlada koja se u zadnji tren predomislila. HSS bi, nema nikakve sumnje, sretno uskočio i u buduću vladajuću koaliciju i pravdao to borbom za interes seljaka, ribara, očuvanjem ZERP-a ili bilo kakve ludorije na kojoj bi mogli namagarčiti nekog birača. Bitno da su “u kombinaciji”. Ovaj put, međutim, teško da će im se želja ostvariti.
No, još jedan korak dalje napravio je drugi koalicijski saučesnik HDZ-a, Milorad Pupovac, potpredsjednik i siva eminencija SDSS-a. I on bi bio “u kombinaciji”. Ali, za razliku od Friščića, u nju se želi ugurati – silom. Sukus njegovog skandaloznog (u dijelu u kojem govori o budućoj Vladi) istupa u Nacionalu je da se problemi srpske manjine ne mogu rješavati bez srpskih predstavnika u istoj. Ili, riječima cijenjenog zastupnika: “Začudilo bi me da netko tko nije aktivno sudjelovao u politici povratka izbjeglica, u rješavanju prava kao što je obnova ili povratak imovine, kaže – mi to možemo bolje raditi bez njih nego s njima. To bi u zemlji, međudržavnim i europskim okvirima stvorilo lošu sliku. Smisao naše politike nije da budemo stalno u Vladi, nego da se u sređenim međuetničkim odnosima u Hrvatskoj tom problematikom može baviti bilo tko. Naše iskustvo pokazuje da se ti odnosi ne mogu srediti ako mi nismo u Vladi”.
Da bi bili sigurni da među predstavnicima sprske manjine u Saboru, a samim time i u Vladi, neće biti nikakvih iznenađenje, drugari iz SDSS-a su sa svojim kompanjonima iz HDZ-a dogovorili takav model biranja srpskih zastupnika po kojem će tri zagrantirana mjesta dobiti samo jedna lista – ona koja će imati najveći broj glasova. Da se, primjerice, takav model primjeni na cijelu Hrvatsku, najjača stranka dobila bi sva zastupnička mjesta u Saboru. Da, sva. Do zadnjeg.
Nije ni čudo da se za takav izborni deal zainteresirao Ustavni sud. No, ima Pupovac municije i za njih, pa u egzemplarnoj pasivno-agresivnoj maniri kaže kako se nada da to tijelo “neće biti predmet stranačko-političkih rabota”. Ukoliko bude, a bit će, valjda, ako odluči suprotno njihovim željama, znat će o tome obavijestiti javnost. Ovde mu je valjda koncentracija popustila pa je zaboravio prijetnju podebljati pridjevom “međunarodnu”.
Ukratko, radi se o najobičnijoj, prljavoj političkoj ucjeni.
Ili mi, ili ćemo tužiti međunarodnoj zajednici da se u Hrvatskoj opet zanemaruju Srbi.
Stranka koja se ne može osloboditi krivnje za podržavanje vlasti Ive Sanadera, pod kojom je korupcija procvala bolje nego međunacionalni odnosi, može reći kao i Jadranka Kosor “nismo znali” (što to govori o njihovim političkim i intelektualnim kapacitetima drugi je par cipela). No, nitko u ovoj zemlji, pa tako ni Pupovac, ne može reći da je mislio da Jadranka Kosor ima legitimitet za vođenje Vlade. Nitko također, u ovoj zemlji, pa tako ni Pupovac, ne može reći da već tamo negdje od kraja 2009. godine nije posve razvidno da se njena Vlada guši u nemoći u borbi sa ekonomskom krizom koja gazi Hrvatsku evo već tri godine.
Pupovac i SDSS su svojim saučesništvom u radu takve Vlade potrošili svaki mogući koalicijski potencijal za buduću vladajuću kombinaciju, koju će slagati koalicija predvođena SDP-om i HNS-om. Oni su toga i svjesni i to u tolikoj mjeri da su posegnuli za javnom ucjenom. Ili mi, ili ćemo tužiti međunarodnoj zajednici da se u Hrvatskoj opet zanemaruju Srbi.
Kako će se Zoran Milanović postaviti pred ovom prljavom ucjenom bit će jedna od definirajućih odluka u njegovoj političkoj karijeri.
