Cinici su, naravno, kao i obično, bili u pravu – najveću aferu u povijesti postsanaderovske Hrvatske lagano prekriva dimna zavjesa medijske halabuke i loše prikrivanog zataškavanja.

Sve te priče koje su se oko ravnatelja policije Olivera Grbića zavrtjele u zadnjih nekoliko tjedana – od navodno sumnjivog dobivanja poslova njegove žene, preko teorije o osveti medijskih moćnika koje on istražuje, pa sve do s veseljem u vječno narajcanoj javnosti dočekane priče o njegovom, navodnom, alternativnom seksualnom životu s novinarkom s televizije – sve to, dakle, savršeno je nebitno u odnosu na uznemirujuće i uvjerljive optužbe koje je na njegov račun iznio Damir Polančec.

Fina prašina zaborava

 A te su, valja eto podsjetiti nakon svih tih medijskih topovskih udara na Grbića koji se lagano transformiraju u finu prašinu zaborava, da je tadašnjem HDZ-ovom potpredsjedniku Vlade ravnatelj policije – ej, ravnatelj policije! – sugerirao kako bi “mi – HDZ – trebali krenuti u kontraofenzivu s anonimnim kaznenim prijavama protiv čelnih ljudi oporbe” (citat je Polančecov).

Ukoliko su ove optužbe istinite, razmjeri mraka nad ovom zemljom su gotovo nesagledivi: ukoliko, dakle, ravnatelj policije na ovakav način visokim vladinim dužnosnicima sugerira instrumentalizaciju represivnog aparata – to duboko kompromitira cijelu hrvatsku borbu protiv korupcije, koju nosimo kao medalju na grudima očekujući danas vijest iz Bruxellesa o prijedlogu Europske komisije za zaključenje pregovora s Hrvatskom.

 Ali, zar nije vrlo logično objašnjenje iz vladajućih krugova da je Polančec jednostavno iskoristio halabuku oko frižider-anonimke kontra Linića da se osveti kolegama koji su ga, kako on smatra, izdali? Naravno da jest. Logično. Ali, nije istinito.

Jer, kako je naš list već i pisao, Polančec je o Grbićevom nagovaranju na anonimke pričao još krajem prošle godine, dok zamrzivač u Linićevoj vikendici nije postao slavan. Dakle, sasvim je sigurno da Polančec nije izmislio Grbićevo nagovaranje HDZ-a na zloupotrebu policije (kojoj je on, ej – ravnatelj!) u političke svrhe ovog proljeća, nakon što je anonimna prijava protiv SDP-ovog ratnog gradonačelnika Rijeke dospjela u obradu i – gle, čuda – u javnost.

Nije istina

 Dakle, najpovoljnija situacija po Grbića bi mogla biti ta da je priču o nagovaranju na anonimke Polančec izmislio još krajem prošle godine i da se čovjeku sad jednostavno posrećilo sa pričom o novcu za obranu Rijeke. Zato bi bilo kakav nadzor čitavog slučaja trebao utvrditi: a) je li doista istina da je Polančecova optužba datirana još krajem prošle godine i b) ima li u njoj istine.

 Policijski nadzor koji je obavljen u ovom slučaju se sveo otprilike na sljedeće: Grbić je rekao da nije istina. Nitko nije razgovarao s Polančecom, nitko se nije potrudio ni ustanoviti je li doista točno to što je pisao Novi list o optužbama iz studenog prošle godine (što je trivijalno jednostavno dokazivo).Ako usporedimo nadzor policije nad Grbićem s, naprimjer, slučajem Ive Sanadera, ono što je napravljeno izgledalo bi otprilike ovako:

– Gospodine Sanader, Barišić vas optužuje da ste zajedno izvlačili desetke milijuna kuna iz javnoh poduzeća preko Fimi medije. Je li to istina?- Nije.- A dobro, onda ništa.

 Pritom, valja stoput naglasiti – u odnosu na Polančecove optužbe na račun Grbića, svi aktualni korupcijski slučajevi čine se drugorazrednima – jesu li premijeri, gradonačelnici i poduzetnici zamračivali milijune kuna manje su bitna pitanja od onih je li policija doista toliko politički instrumentalizirana kao što se da zaključiti iz ovog slučaja. Jer, ako jest, čak i samo dovođenje u pitanje cijele antikorupcijske borbe nije najveći problem.

Ako ravnatelj – ej, ravnatelj! – policije sugerira političku zloupotrebu, što li tek onda od pravne države Hrvatske može očekivati običan građanin na kojeg se, iz bilo kojeg razloga, namjeri neki lokalni šerifić?

 Mrak koji, dakle, suklja iz ovog slučaja i nevještog (ali, čini se, i uspješnog) pokušaja njegovog pometanja pod tepih krajnje je uznemirujuć. I obvezujući. Za one koji će, valjda uskoro, naslijediti sadašnju suspektnu ekipu za kormilom ove brzoponiruće zemlje.