Jadranka Kosor treba otići - jučer / Foto Davor KOVAČEVIĆ / Arhiv NL
Ključna stvar za ovu zemlju nije čak ni to da se pregovori s EU dovrše do kraja lipnja. Ključna stvar je da se, doista, "smijeni Jadranku". Odnosno, da ova vlast ode sa scene. Ne do kraja lipnja, nego odmah. Jučer.
Bilo je to još u onim zlatnim vremenima, kad su se američki bankari bezbrižno igrali riskantnim kreditima, a torbe s novcem još bezbrižnije cirkulirale zagrebačkim ulicama, negdje na relaciji između Carine, Trga žrtava fašizma i Kozarčeve. Borba protiv korupcije, istina, i tad je bila pjesma na usnama hrvatskih vlastodržaca, no, bila je jednako stvarna kao i kontrola poslovanja banaka u SAD-u.
U siječnju 2003. u satiričnim pitanjima između nekoliko oja se mogu podvesti pod uobičajena, naveli i nekoliko poput – treba li smijeniti Jadranku
Bilo je to, dakle, u nestvarno dalekim i lagodnim vremenima. U siječnju 2007. godine. Zbog nezakonite špijunske provjere članova Savjeta za razvoj civilnog društva, 15 nevladinih udruga dijelilo je satirične upitnike koje su “trebali” popuniti kandidati za Savjet. U njima su, između nekoliko pitanja koja se mogu podvesti pod uobičajena, naveli i nekoliko poput: koja je vaša seksualna orijentacija, ako nemate djece navedite zašto, kopate li nos kad vas nitko ne vidi i – treba li smijeniti Jadranku. Posljednje pitanje moglo se shvatiti na dva načina, naime, Jadranka je bila i Jadranka Cigelj, predstojnica Vladine ureda za udruge, ali i Jadranka Kosor, tada ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.
Potonja Jadranka je, dobivši šaljivi upitnik, uvrijeđeno otrčala na sjednicu Vlade i požalila se svom premijeru. Ne na udruge, već na drugu Jadranku. “Nitko u Vladi niti je znao, niti je tražio ovakav formular”, rekao je tada Sanader, na čiji je prijedlog Vlada razriješila Jadranku Cigelj te osudila i odbacila njezin upitnik. Koji, zapravo, je li, nije bio njezin. Ni stvaran. Javnost se smijala danima.
Danas, kad nikome odavno više nije do smijeha, ni do zajebancije, kad je ovu zemlju temeljito poharala gospodarska kriza, a Jadranka Kosor vodi Vladu, slučaj fantomskog imenovanja Vladimira Šeksa za koordinatora završetka pregovora s EU u poglavlju pravosuđa i ljudskih prava na trenutak je sa svojim urnebesnim potencijalom podsjetio na famozni slučaj Cigelj. Međutim, kao što ni pogrešno protumačeni satirični upitnik, zapravo, nije trebao biti razlog za smijeh, nego, u najmanju ruku za smjenu ministrice Kosor, tako ni cijela zavrzlama oko Šeksa i pregovora, zapravo nije smiješna, već simptom iznimno zabrinjavajućeg stanja kaosa u kojem već neko vrijeme pluta Hrvatska.
Cijela zavrzlama oko Šeksa i pregovora, zapravo nije smiješna, već simptom iznimno zabrinjavajućeg stanja kaosa u kojem već neko vrijeme pluta Hrvatska
Samo kratki podsjetnik: dakle, koalicijski partner HDZ-a, Milorad Pupovac (SDSS), nakon sastanka s premijerkom izjavio je da je Šeks imenovan koordinatorom za poglavlje 23. I da je to odluka koju je premijerka donijela. U Vladi su to neslužbeno potvrdili. Drugi dan su službeno opovrgli. A Pupovac je još jednom ponovio istu izjavu: da je Šeks imenovan, da ga je imenovala Kosor i da on već radi taj posao. Treći dan Vlada je dala i priopćenje o tome da Šeks nije imenovan koordinatorom, a Pupovac je zašutio. Da se sve ovo odvija u nekoj uobičajenoj situaciji, reklo bi se da se radi o političkoj igrici u kojoj je naivni Milorad naposljetku jednostavno izvisio. No, radi se o završetku pregovora s EU u lipnju, što je posljednji adut s kojim HDZ može izići na parlamentarne izbore i njime mahati poput počasnog pogotka nakon uvjerljivog poraza. Radi se, naravno, i o tome, da je dodatno produženje pregovaračke agonije opasno i za cijelu zemlju, jer protueuropski sentiment sve više jača i moglo bi biti napeto na referendumu o ulasku EU, kad bude konačno raspisan, jednom – pogotovo bude li ga održavala Kosoričina Vlada. A “gore”, u Banskim dvorima, na djelu je očito takav kaos da se već danima analitičari natežu oko toga je li Kosor htjela smjestiti Šeksu nemoguću misiju, ili on sad isto smješta njoj kad izjavljuje kako je ona najzaslužnija za bitku lipanjski rok, ili je na djelu rat ministarstva vanjskih poslova i vrha Vlade i tko će, zapravo na kraju ispasti – Pedro. Sve skupa podcrtano je bijesnim (neslužbenim) reakcijama dijela vrha stranke na naznaku o jačanju uloge Šeksa.
U vladajućoj stranci, dakle, u ovom vrlo dramatičnom i opasnom trenutku za Hrvatsku, na djelu je permanento stanje nervoze i sukoba
Ključna stvar za ovu zemlju nije čak ni to da se pregovori s EU dovrše do kraja lipnja. Ključna stvar je da se, doista, “smijeni Jadranku”. Odnosno, da ova vlast ode sa scene. Ne do kraja lipnja, nego odmah. Jučer.
