Foto: Arhiv NL
Negdje pred Novim Zagrebom, oko 2 i pet, Zoka je u daljini ugledao vozila s rotirkama. Upaljenim. "B-b-b.... barikade", procijedio je i desnom rukom grčevito stisnuo rukohvat iznad vrata. Straga se odjednom začuo muk. Ratko se paklenski nasmiješio. U Volvu je svirao boogie-woogie.
– Nećemo na suši?, upitao je Zoka, ulazeći u crni, masivni Volvo. Malo je zastao kad je skužio da ulazi na suvozačko mjesto.
– Oćeš da ja vozim?
– Ne, ja sam brži i spretniji, kazao je Ratko i odvalio se smijati.
Zoka je progutao knedlu i brzo vezao pojas.
– Nećemo na suši?, upitao je Zoka, ulazeći u crni, masivni Volvo. Malo je zastao kad je skužio da ulazi na suvozačko mjesto.
– Oćeš da ja vozim?
– Ne, ja sam brži i spretniji, kazao je Ratko i odvalio se smijati.
Zoka je progutao knedlu i brzo vezao pojas.
– ‘Oćemo zovnut Damira, upitao je da ne misli na put do Novog Zagreba.
– Možeš ga zvat’ koliko hoćeš. Kad smo izlazili spavao je s glavom u tanjuru. Znaš da mali slabo podnosi alkohol, kazao je Ratko i iz pretinca izvadio čokančić konjaka. Stresao ga je u grlo i šiknuo flašu prema Zrinjevcu. Zoka je brzo stavio dlanove na koljena i počeo nečujno micati usnama. Ratko je na tren pomislio da se moli, no onda se ipak sjetio koje je stranke predsjednik i podrignuo.
– Oj ti vilo, svih Hrvata, našeg roooodaaaaa diiiiikooooo, netko je urlao u opasnoj blizini auta.
Zoka je preokreno očima, a Ratko otvorio vrata i bacio se silueti u zagrljaj. Ubrzo je u autu sjedio i Silvano.
– Veži se Silvano, kazao je najmirnije što je mogao Zoka.
– Jesmo ih, braćo, a, pitao je Ratko, dok je motor urlao.
– Ko Njemce na Sutjesci!, čulo se sa zadnjeg sjedala, a onda su Silvano i Ratko, kao po dogovoru zaurlali: “Po šumama i goraaaaamaaaa…”
Dok su ulična svjetla promicala sve većom brzinom, Zoka je opet počeo micati usnama.
– Staaaaaaniiiiii!!!!!, čuo se urlik sa zadnjeg sjedala.
Dok mu se želudac spuštao iz grla, Zoka je pomislio kako baš i nije neka fora što Volvo ima tako dobre kočnice.
– U mjestu, smješkao se Ratko.
Nasred Trga žrtava fašizma, stajala je usplahirena ženska figura. Sama. Ratko je izišao i uveo Jadranku u auto.
– Hvala, dečki, rekla je. Ovi moji su me poslali vani, neka malo razmislim. A o čemu?, pitala se, držeći u ruci papirnate maramice.
– Ne znam stvarno zašto su ovi moji tako bijesni. Pa devetnaest posto i nije tako loš rezultat. A, evo, pri kraju smo pregovora, donijeli smo program za aktiviranje akcijskog plana za početak primjene programa gospodarskog oporavka i listu 200 infrastrukturnih projekata koji će se realizirati u zadnjoj dekadi stoljeća…
– Vežite se, ljudi, molećivo je ponovio Zoka.
Otpozadi se čuo bas: “Spustila seeeee, gustaaa maaaaglaaaaa”…
– Ma pusti bagru, ideš s nama na tulum kod Srbina, kazao je Ratko gazeći po gasu kao po Drini.
– Ne mogu vjerovati, do prije par sati je s nama bio u koaliciji, a sad već radi za vas tulum?!, ciknula je Jadranka uvrijeđeno.
– Ma on ti je organizirao tulum za proslavu pobjede bez obzira na rezultat. Kako je zvao mene prije pola sata, tako bi zvao tebe da je bilo drugačije, objasnio je Ratko, držeći volan s dva prsta.
– Stari dobri Srbin, rekako je Zoki.
“I raaaaataaaaraaaa, i paaaaastiraaaa, u frulicu….”, frulio je Silvano otpozadi.
Na semaforu se upalilo crveno.
Ratko se nije dao zbuniti. Ni usporiti.
Sa Zokinog lica je i u polumraku blještalo bljedio. Pogledao je Ratka, a onda se unezvjereno okrenuo unazad: “Vežite se ljudi, nemojte se zajebavat’!!!”, zaurlao je iz sveg glasa.
Jadranka se nije dala zbuniti. Ni prekinuti.
– Ne znam stvarno zašto su ovi moji tako bijesni. Pa devetnaest posto i nije tako loš rezultat. A, evo, pri kraju smo pregovora, donijeli smo program za aktiviranje akcijskog plana za početak primjene programa gospodarskog oporavka i listu 200 infrastrukturnih projekata koji će se realizirati u zadnjoj dekadi stoljeća… Mislim, ako to nije strateško i odgovorno promišljanje, što je… A oni meni na nos nabijaju i Mladena i Tomicu i da smo uništili stranku i da…
– Jadranka, umukni, u isti glas su poviknuli Ratko, Zoka i Silvano.
– I veži se, prošaptao je Zoka.
Opet crveno. Opet ništa. Nastavili su sve brže kliziti kroz noć.
***
Negdje pred Novim Zagrebom, oko 2 i pet, Zoka je u daljini ugledao vozila s rotirkama. Upaljenim.
– B-b-b…. barikade, procijedio je i desnom rukom grčevito stisnuo rukohvat iznad vrata. Straga se odjednom začuo muk.
Ratko se paklenski nasmiješio.
U Volvu je svirao boogie-woogie.
