Vrijeme za odlazak u zatvor čovjeku nekako teško ikako može biti – pravo. U slučaju Radimira Čačića, friško bivšeg drugog čovjeka hrvatske Vlade, međutim, tajming pravomoćne sudske presude po kojoj zbog prometne nesreće u Mađarskoj mora iza rešetaka na (barem) 11 mjeseci, nije mogao biti gori.

Čačić će, naime, na duži odmor o trošku države (mađarske ili hrvatske, ovisno o njegovom izboru i akcijama odvjetničkog tima) u trenutku kad mu je to, politički, najmanje moglo odgovarati. Predsjednik HNS-a je trenutno uvjerljivo najnepopularniji političar u zemlji, rejting stranke koju vodi struže s donje strane brojke od sićušnih tri posto (po posljednje dvije redovne mjesečne ankete kombinirani rejting HNS-a je 2,95, dok je na početku godine bio 4,7 posto), a Čačićeva ostavka i napuštanje Vlade učinili su neostvarivim mantru koju je ponavljao kad god bi ga se upitalo za ankete – da će rezultati onoga što radi u Vladi, kako prema kraju mandata budu sve vidljiviji, podići i rejting HNS-a.

Možda će se to naposlijetku i dogoditi. Samo što eventualni HNS-ov rast s personom bivšeg zatvorenika negdje 2015. godine, pred nove izbore, neće povezivati praktički nitko. Bar ne na način na koji bi Čačiću to išlo u korist.

Da stvar za šefa HNS-a bude još bolnija, za presudu je saznao u avionu na povratku iz posjeta Kataru, koji je po svemu što se zasad o njemu zna, trebao biti jedna od rijetko pozitivnih stvari koje bi se u javnosti vezivale za njegovo ime ove prve godine mandata. Začetak poslovnih aranžmana iz Katara mogao je (i valjda još uvijek može, samo što će se to ubuduće sve manje vezivati uz Čačića) značiti i početak ozbiljnijeg priljeva stranog investicijskog kapitala i u nekoj perspektivi početak početka izlaska s drugog dna krize. Umjesto trijumfalnih izjava na Plesu, Čačić je s aerodromske piste pobjegao od kamera, da bi nakon nepuna tri sata dao ostavku na sve funkcije u Vladi.

Kad se stvari ovako poslože, prilično se čini neizbježnim 14. studenog 2012. označiti datumom kad je završila jedna živopisna politička karijera.

Osim što Čačiću, sudeći po svemu, završetak političke karijere nije ni na kraj pameti.

To je potpuno očito čak i kad se površno analiziraju njegova dva javna istupa nakon vijesti o mađarskoj presudi. Štoviše, jedan od glavnih dojmova nakon tiskovne konferencije u Vladi bio je da je Čačić upravo položio temelje za perspektivu nastavka svoje političke karijere. Tronuti šef HNS-a je, dajući ostavku na sve funkcije u Vladi, ponovio kako je čovjek koji se drži svog obećanja datog javnosti – da će Vladu napustiti bude li pravomoćna presuda takva da na makar jedan dan mora u zatvor. Ponovio je kako je “svjestan odgovornosti koju ima” i prema fukncioniranju hrvatske države i prema premijeru Milanoviću. Izričit je bio i prema tome da će poštivati sve odluke suda, “kao i uvijek do sada”. Na konkretno pitanje o tome kako vidi svoju političku karijeru nakon 11 mjeseci zatvora, međutim, kazao je tek “o tom – potom”.

Dan kasnije, na tiskovnoj konferenciji HNS-a, nastavio je objašnjavati svoju situaciju na način koji bi se mogao protumačiti kao topnička priprema za potencijalni povratak u politički život: “Pravni sustav jasno luči nečasno kazneno djelo, a ovo djelo to nije nego se radi o nehatu. Sa stanovišta moralnog i političkog integriteta nemam oko toga nikakvih dvojbi. I siguran sam da je to jasno svakom dobronamjernom i ozbiljnom čovjeku”. Štoviše, kani ostati na čelu HNS-a sve do samog odlaska iza brave.

Čačić, dakle, unatoč svemu, definitivno nije bacio koplje u trnje i još uvijek ima ideju o tome da ostane u politici. E sad: 11 mjeseci je ipak nezanemarivo dug period i u mirnijem životnom trenutku. Jedanaest mjeseci u politici mnogo je, neusporedivo duže. A 11 mjeseci u zatvoru za političara je cijela jedna vječnost.

Teško je, dakle, predvidjeti, što će se motati po glavi Radimira Čačića, kad vjerojatno negdje početkom 2014. godine ljubazno pozdravi stražara na izlasku iz kaznionice. Još je teže predvidjeti što će ga dočekati u HNS-u, čiji dobar dio ga, okrivljujući ga za poniranje stranke, ne može ni smisliti. Ili, kakvo će ga raspoloženje dočekati u javnosti zemlje koja bi, dotad, trebala biti 28. zvijezda na zastavi Europske unije. Prilično je vjerojatno da će mu, osim onih zatvorskih, malo koja vrata biti otvorena. No, do sljedećih parlamentarnih izbora će, u trenutku Čačićevog izlaska, biti još više vremena. Skoro dvije godine…

Gledano iz današnje perspektive, sve karte i zvjezdane konstelacije su protiv bilo kakve šanse za ozbiljan nastavak Čačićeve političke karijere. Zvuči kao situacija u kojoj bi hektični i otresiti svježe bivši potpredsjednik Vlade mogao – uživati.