Sindikati u Hrvatskoj su odavno i višekratno izgubili i posljednju nijansnu društvene relevantnosti, ali da prvomajski zagrebački prosvjedni skup zagazi do koljena u vode notornog trasha, ipak je iznenadilo i najogrezlije promatrače.

Svačega se, naime, ova zemlja nagledala u posljednjih nekoliko godina, sto čuda joj je promicalo pred očima, toliko da je teško sve i pobrojiti, a ne zaboraviti nešto veliko i bitno, što bi u nekim normalnim vremenima bio možda događaj mjeseca ili godine.

Taj prvomajski trash-happening, ispunjen izjavama koje bi podizale obrvu i da su napisane kao komentar na najanarhističkijiom deseperado-web sajtovima, nije zaslužio neveselu titulu samo zbog pretpovijesti sindikalne “borbe” u Hrvata u zadnje dvije-tri godine.

Dakle, činjenica da su sindikalne vođe izigrale 800 tisuća građana koji su im dali potpise za referendum o Zakonu o radu i u pregovorima s već tad (jesen 2010. godine) vrlo jasno budućom bivšom Vladom, odustali od istog; činjenica da su kao opravdanje za svoj uzmak naveli dogovor o referendumu kojim bi se pojednostavila procedura za raspisivanje referenduma (i onda šutjeli cijelu godinu kad je bilo očito da svoj dio dogovora Jadranka Kosor ne namjerava ispoštivati); činjenica da su, također kao opravdanje za uzmak oko referenduma o ZOR-u, obećali donijeti Deset sindikalnih zapovijedi za izlazak iz krize i izvući Hrvate na ulice ne budu li se one poštivale – pa zaboravili na cijelu priču s krizom, zapovjedima i sindikatima; dakle sve to se još da i progutati i pritom gledati, s knedlom u grlu, kako sad “principijelno” napadaju rad nove vlasti.

Ali, sindikalni lideri odlučili su ovaj put izazvati frontalni sudar svojih rečenica s elementarnom logikom, i pritom uspjeti da ni to ne bude najluđa karakteristika njihovih istupa na praznik rada.

Recimo, Ozren Matijašević, koji je odlučio udariti na “bankarski lobi”, koji da “kamatari Hrvatsku novcem koji su opljačkali otimanjem banaka”. Otimanjem banaka?! Ili, da su “birači vlasti bitni samo onda dok traju kampanje, a kad zagusti oni spašavaju banke koje nas ionako pljačkaju”? Spašavanje banaka?! Osim što dragi Ozren, koji na veliku žalost pasioniranih pratitelja bizarnosti domaće društveno političke scene odlazi s mjesta predsjednika svoje sindikalne frakcije, čita vijesti iz svijeta, nekako je ostao dužan objasniti kako to hrvatska vlast spašava banke u Hrvatskoj i, pobogu, zašto, kad im ovdje još uvijek itekako dobro ide.

Oštar je bio još jedan šef još jedne sindikalne frakcije (samo jedinstveno, drugovi…), Krešimir Sever, koji je vladajućima poručio da se stide zbog – neispunjenih obećanja. Da, baš obećanja. I da, Kukuriku je na vlasti četiri mjeseca, ne četiri godine. Četiri mjeseca, ej…

No, sve navedeno je zapravo samo najobičnija kamilica za vrhunac dana, mjeseca i godine, koji je došao iz usta Ozrena Matijaševića i koji je cijeli događaj prekrio patinom vjerodostojnosti i suptilno ga odjenuo u bijelu, izglačanu košlju, sa stražnjim kopčanjem.

Dakle, sindikati diljem svijeta obilježavaju dan kad se krenulo u borbu za čuvene tri osmice. Ne i u Hrvatskoj. Pih, naši sindikati su otišli već miljama ispred. “Mi se borimo protiv tri šestice i protiv zla koje upravlja našim životima”, kazao je Matijašević i sebi tako zakapario buduće radno mjesto. U sindikatu egzorcista.

Dylan Dog, sakrij se.