Nova vlast je, konačno, nakanila tu praksu promijeniti i u školske programe uvesti osnove spolnog odgoja
Nova vlast je, konačno, nakanila u školske programe uvesti osnove spolnog odgoja. I tu stvari postaju upravo spektakularne.
Koliko klikova i koliko sekundi, dragi čitatelji, Vam treba da s ovih redaka skrenete na praktičnu internetsku nastavu seksualnog odgoja?
Broj i jednog i drugog sigurno je jednoznamenkast, osim ako niste baš jaaaaako neiskusni u plovidbi virtualnim morima. Teorija će doduše, možda malo štekati, odnosno do nje će trebati još koja sekundica ili klikić, a i ponuda joj nije tako bogata kao ova primjerskog tipa, ali, koga zanima, ima i teorije. Ih, da ima…
Do bilo kakve priče (ih, da priče) o seksu, dakle, naša djeca mogu doći jednostavnije nego ikad u povijesti, čak i kad zanemarimo svakodnevno bombardiranje istim kroz reklame, sapunice, “informativne” emisije… Svugdje, osim tamo gdje bi trebali nešto naučiti o životu. Osim, dakle, u školi.
Niti jedna hrvatska vlast dosad, naime, nije se usudila u školski program uvrstiti osnove spolnog odgoja, pa da se tako, mimo selebriti glamura, ili eksploatatorske porno industrije, klinici i klinceze na normalan način upoznaju s normalnom ljudskom aktivnosti, te rizicima i odgovornostima koje uz nju mogu ići.
Dva su razloga za tu razoružavajuću manjakavost obrazovnog sustava u Hrvata – jedan je činjenica da Katoličku crkvu povijesno uznemiruje seks kao takav, a drugi kronični nedostatak hrabrosti hrvatske politike da istoj, dakle, Crkvi, kažu: odbij. Makar i na tako kristalno anakronom zaostatku domaćeg školskog programa.
Nova vlast je, konačno, nakanila tu praksu promijeniti i u školske programe uvesti osnove spolnog odgoja. I tu stvari postaju upravo spektakularne.
Jer, druga strana, na toj prevažnoj bitci za čistoću dječjih duša, ne namjerava samo tako baciti koplje u trnje. Pa 36 udruga, uglavnom katoličkih, traže uvođenje barem dva programa spolnog odgoja, ovisno o svjetonazoru roditelja. Inače bi, vele, škrgučući zubima između redaka, moglo doći do bure nezadovoljstva.
Opirući se jedva porivu dočaravanja prosvjeda onih koji su uvrijeđeni programom spolnog odgoja (ipak, samo jedan prijedlog – recimo, efektno bi bilo zasipanje resornog ministra dildoima, ili, masovna lomača na Markovom trgu na koju bi se bacali kondomi i pilule za kontracepciju), valjalo bi notirati kuda točno vodi ovaj revolucionarni prijedlog 36, uglavnom katoličkih, udruga.
Najjasnija stvar je u biologiji. Uostalom, pokret za uvođenje kreacionizma kao ravnopravne teorije u škole u SAD-u je izuzetno jak. Evolucija? Darwin?! Ma nemojte se zezati – pa svi u mojoj župi znaju da je Bog stvorio čovjeka na sliku svoju! Dakle, molimo barem dva programa u biologiji, u skladu sa svjetonazorom roditelja.
Povijest? Slaveni? Karpati?! Pih, pa svi znaju da su Hrvati došli iz Irana.
Ili, s druge strane medalje: socijalistički zločini?! Manjak ljudskih prava za vladavine KPJ?! Pih, što je to u odnosu na bankarski fašizam koji nam sada siše krv. Molimo barem tri programa iz povijesti, u skladu sa svjetonazorom roditelja.
Može još? Fizika? Veliki prasak? Nastanak svemira?! Pih, pa svi znamo da je to riješeno u šest dana i da se Stvoritelj sedmi dan odmarao. Ne, nije dovoljan vjeronauk. Molimo, barem dva programa iz fizike. U skladu sa…
Inicijativa 36 udruga, dakle, ne treba navoditi daljnje primjere, posve je bizarna. Jedina bizarnija od nje je činjenica da, zbog straha države od tih čudnih marginalaca i vjerskih sekti, u školama dosad nije bilo spolnog odgoja.