Foto: N. REBERŠAK
Možda bivša premijerka smatra da bi se premijer trebao baviti odgovorima na svaki upit preko društvenih mreža, ili, zašto ne, javljati na svaki telefonski poziv u zgradu Vlade, ali nekako se čini da bi se čovjek ipak trebao baviti drugim stvarima
Iako je to na ovom mjestu konstatirano već više puta, ženi se opet mora priznati jedna stvar – doista je neumorna. Jadranka Kosor, naravno, o njoj je riječ, ne odustaje – nije ju slomio očekivano uvjerljivi izborni poraz, nisu je slomili ni sve ambiciozniji pretendenti na stranački tron, niti odijum velikog dijela javnosti – predsjednica HDZ-a i dalje vozi sto na sat i pojavljuje se u javnosti gdje god je to moguće.
Što, samo po sebi, nije negativno, štoviše, javnog djelovanja iz oporbe je itekako nedostajalo ekipi koja je sad na vlasti. Ali, kad voziš sto na sat, onda to ne mora isključivo značiti da ćeš stići brže do cilja. To može svoj kraj imati u vrlo opasno slupanoj karoseriji, negdje u jarku pored ceste.
Jasno, Kosor već dobro demolirano vozilo svoje stranke i dalje bjesomučno udara o ogradu, čupa naslone i uz urlik oduševljenja ih baca kroz prozor…
Njen istup na tiskovnoj konferenciji ovog tjedna, na kojem je, uz Petra Čobankovića i Ivana Šukera vodeća oporbena stranka secirala prijedlog proračuna, instantno se kvalificirao u red epskih, rame uz rame s “vodama s okusom” ili “puta za put”. Nažalost, kako više nije na vlasti, vjerojatno će ostati u nezasluženoj povijesnoj sjeni…Upravo je spektakularno, primjerice, kako bivša premijerka ne razumije društvene medije. I kako se to ne stidi pokazati. Kosor je zamjerila Milanoviću povećanje proračunske stavke za Ured premijera, te poručila kako, ako mu je već do tvitanja, to radi sam, a ne da za to plaća posebnu ekipu.
Prvo, uopće nije za sumnjati da bi Kosor, da joj je netko dobro objasnio o čemu se radi, kao premijerka sama radosno tvitala urbi et orbi, štoviše, vjerojatno bi je, obzirom na učestalost oglašavanja, u žargonu prozvali “spamericom”. No, na tu radost, da imamo popularnu Jacu u svom timelineu, očito ćemo još morati malo pričekati.
Aktualni premijer, jasno, može tvitati i sam (što ne radi), ali, kakve to veze ima s vladinim Uredom za odnose s javnošću? Misli li Kosor doista da bi premijer trebao osobno komunicirati na društvenim mrežama – u ime Vlade? Ne podsjeća li to malo previše na koncept “Vlada, to sam ja”, odnekud prilično poznat u Hrvatskoj? (Tko je rekao Ivo Sanader?! Sram vas bilo!)
Dalje, širenje vladinog Ureda za odnose s javnošću na društvene mreže, što predsjednica HDZ-a očito ni izbliza ne poima, vrlo je bitan korak u pokušaju stabiliziranja demokratskog sustava, gadno izbačenog iz ravnoteže pomanjkanjem povjerenja u političare i politiku, na što je “sjajno” legla i gospodarska kriza.
Širenjem na društvene mreže, zapravo, Ured za odnose s javnošću po prvi put prestaje biti tek dio vlasti zadužen za odnose s medijima, već dolazi u direktan kontakt s građanima. Značaj mogućnosti takve nove vrste odnosa s biračima, prepoznali su nedavno i u Europskoj komisiji čija je većina povjerenika otvorila svoje twitter profile, uz objašnjenje da će se tako lakše demistificirati i građanima približiti odluke koje donose.
Vlast, dakle, zahvaljujući društvenim mrežama ima mogućnost sve manje biti nadtijelo otuđeno od društva kojim upravlja, a može, s druge strane, mnogo direktnije imati priliku čuti što muči birače.
Jasno, ovdje ne treba imati nikakvih iluzija – to što je Vlada na twitteru i facebooku, ne znači samo po sebi da je u svojoj suštini postala otvorenijom – ono što se želi sakriti od javnosti sigurno se neće tvitnuti, a neće se previše ni reklamirati nepopularni potezi. No, takvim poslom se još uvijek bave ljudi neobičnog i navodno izumirućeg zanimanja – novinari.
Vođenje službenih profila političara, a pogotovo institucija, se rutinski daje ekipama koje se bave s odnosima s javnošću, pa je tako i u Hrvatskoj. Možda bivša premijerka smatra da bi se premijer trebao baviti odgovorima na svaki upit preko društvenih mreža, ili, zašto ne, javljati na svaki telefonski poziv u zgradu Vlade, ali nekako se čini da bi se čovjek ipak trebao baviti drugim stvarima.
No, cijela priča o Zokijevom tvitanju i Jadranki Kosor je zapravo sporedna u veličanstvenom vicu koji je na istoj tiskovnoj konferenciji priredio HDZ.
Naime, stranka za čijih je osam godina mandata javna potrošnja nabujala poput vrećice kokica pod mikrovalovima, zamjerila je, zadržite dah, aktualnoj vlasti nedovoljno smanjenje proračunskih rashoda.
“Proračun nije ispunio želje struke da strukturne reforme budu temelj smanjenja rashoda”, izjavio je, sjedeći rame uz rame s Jadrankom Kosor – Ivan Šuker!
Ivan Šuker, za čijeg je komandiranja državnim financijama i došlo do efekta kokica, Ivan Šuker koji je imao (i propustio) svaku mogućnost na svijetu da provede strukturne reforme kad novca nije manjkalo i Ivan Šuker kojeg je krajem 2010. godine Kosor otfikarila iz Vlade, vjerojatno zato jer je bila sretna njegovim radom.
Kosor, usput, koja je kao velikim uspjehom svoje Vlade javnost maltretirala činjenicom da proračunski rashodi – nisu rasli!
Ma šta nisu slatki?!
