Za neke političke havarije treba vremena. Godina i desetljeća u kojima pogrešni potezi polako sazrijevaju u bombu koja raznese sve oko sebe i ostavi političke krhotine nečije karijere, stranke ili političkog projekta. Primjerice, lom u HSLS-u koji se dogodio kad se Dražen Budiša obračunao s Vladom Gotovcem nije odmah upokojio tu stranku, ali ju je postavio na tračnice za nigdje, gdje se otprilike danas, dva desetljeća poslije, i nalazi.

Za neke se vrijeme, pak, mjeri u mjesecima – kao onda davno, dan prije Badnjaka 2015. godine, kad se na Pantovčak po mandat za sastavljanje Vlade ušetao stanoviti Tihomir Orešković, u pratnji Tomislava Karamarka i Bože Petrova. Trajali su šest mjeseci.

Prava su rijetkost, međutim, političke havarije koje eksplodiraju u lice »počinitelju« gotovo odmah, kad se pogrešne politike vrate ekspresnom brzinom onom tko ih je lansirao i promovirao.

Upravo to dogodilo se – i još događa, u bolnom slow-motionu – Andreju Plenkoviću.

Pištolj s jednim metkom

Osmog prosinca prošle godine, naime, Sabor je usvojio izmjene Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi, u narodu poznatije kao lex šerif. Oporba, mediji, neovisni stručnjaci, mjesecima su prije toga upozoravali vlast da ne srlja u donošenje zakona koji će zabetonirati ionako pregolemu vlast čelnika lokalnih samouprava. Do 8.12. moglo ih se rušiti na neizglasavanju proračuna, a kako je HDZ dobro prošao na lokalnim izborima, netko je dobio genijalnu ideju – da vlast koju su osvojili učvrsti uklanjanjem te mogućnosti.

Stabilnost, mantralo se s Markovog trga. I sad se lokalne šerife može rušiti u proceduri koja je nešto kompliciranija od slanja hrvatske svemirske posade na Mjesec. Zapravo, na Mars.

Devetog siječnja ove godine, dakle samo mjesec i jedan dan kasnije, stabilnost je na obrazu Andreja Plenkovića zazvonila poput gromkog šamara. Požeško-slavonski župan Alojz Tomašević hladno je otpilio ponudu vrha HDZ-a koja se dosad nikad nije odbijala – da odstupi s dužnosti jer sa svojom svježom optužnicom za obiteljsko nasilje šteti stranci. Na sastanku s Plenkovićem i Jandrokovićem ovog tjedna u Zagrebu još jednom mu je, vrlo jasno, poručeno što se od njega očekuje.

Tomašević je izišao iz Banskih dvora, zapalio cigaretu i odjezdio u Požegu.

Izbor koji mu je bio na stolu bio je jasan – ili daješ ostavku na mjesto župana, ili te izbacujemo iz stranke. Dosad je taj izbor bio ekvivalentan pištolju s jednim metkom i malo privatnosti.

Dosad.

No, dosad na snazi nije bio lex šerif za koji je krajem prošle godine ministar uprave Lovro Kuščević izjavio da ga je čak »malo i stid« koliko su s tim propisom oduzeli i smanjili ovlasti čelnicima lokalne samouprave. (Dobro ste pročitali, Kuščević je doista rekao da su im smanjili ovlasti)

I Tomašević je, mjesec i jedan dan nakon što je Sabor prihvatio Vladin prijedlog izmjena Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi, njegovim paragrafima opalio zvučnu šamarčinu Plenkoviću, Jandrokoviću, Kuščeviću i svim svojim stranačkim kolegama kojih je bilo »malo stid« zbog smanjivanja ovlasti lokalnim šerifima.

Ne odlazi s mjesta župana. I ne samo to, neće dati ni da ga izbace iz HDZ-a. Sam će izići, a Plenković i Jandroković se mogu frigati.

Dado od Plitvica

Tomaševićev neposluh i činjenica da mu se zakon tako brzo u praksi pokazao bolno promašenim je pritom jedan od manjih problema za Plenkovića. Jer, Tomašević je možda samo prvi koji je otkazao poslušnost. Ovdje valjda podsjetiti da je župan Ličko-senjske županije Darko Milinović. Dado od Plitivica koji je već dignuo pobunu protiv vrha stranke. Može li, smije li, nakon Požege Plenković izgubiti i još jednu županiju? I što će za buduće odnose u stranci, ali i u Vladi i državi značiti činjenica da premijera može šamarati svaki lokalni šerif (jer im je, pritom, on sam to omogućio)?

Što će za pravac HDZ-a, odnose prema manjinama, ženska prava u zemlji značiti jasno nemoćni predsjednik Vlade? Predsjednik koji ni trećerazredne HDZ-ove igrače ne može izmoliti da makar omoguće da Davor Šuker u nogometnom savezu ima protukandidata?

Još krajem prošlog tjedna izgledalo je da Plenković kani ovu godinu iskoristiti da doista zavlada HDZ-om. Samo desetak dana u 2018.-oj, čini se da je tu bitku već izgubio.