Konkurencija je stvarno ogromna, a kvaliteta njene nekvalitete – svjetska. O glupostima u javnom prostoru se radi – političkim ocjenama koje struje domaćom javnošću, potaknute uglavnom medijima koji su sve češće na razini lošeg vica iz noćne more trećerazredne propagande, te manjkom strpljenja javnosti koja već pet godina bulji u sve manje cifre na vlastitoj platnoj vrećici i sve veće redove pred Zavodom za zapošljavanje.

Pa je tako posve legitimna politička teza o tome da nas “može spasiti samo vlada stručnjaka”, kao da se stručnjaci za upravljanjem državom i društvom zovu ikako drugačije doli – političari, ili najnovija gluparija o tome da se nasilnim nepoštivanjem simboličnog prava manjine u Vukovaru brani – Hrvatska.

Ipak, ipak – najbedastija teza na javnom tržištu političkih opsjena (koje se pritom, naravno, predstavljaju kao nadpolitičke) – je ona o tome da se takozvanim guranjem marginalnih tema u žižu javnosti želi skrenuti pažnja s “onog što je doista bitno”, odnosno, teške gospodarske situacije i posvemašnje nesposobnosti aktualne (komunističke/neoliberalne – nepotrebno precrtati ovisno iz koje ideološke busije se, sa temeljitom ignorancijom prema želji za spoznavanjem stvarnosti, promatra situacija) vlasti. Pa se tako napaćena Hrvatska (ovaj izraz slobodno mogu koristiti i lijevi i desni ignoranti) bavi zdravstvenim odgojem, ćirilicom, sukobom s Vivien Reding i sličnim tricama, e kako u prvom planu ne bi bio gospodarski fijasko, to jest, negativa BDP-a, rast nezaposlenosti, srozavanje standarda i ostalo.

Kad bi se čovjek baš zainatio, pa htio stvarnost – stvarnu stvarnost! – tumačiti medijskim instrumentarijem onih koji je redovno iskrivljavaju, ovde bi se hladno dalo napisati kako je recesija u Hrvatskoj gotova. Kako je, pače, završila još prije dugog toplog ljeta koje broji svoje zadnje dane (usput, turistička sezona očito nije propala, unatoč srpanjskoj medijskoj histeriji o tome). Naime, Eurostat je prije nekoliko tjedana, pa onda opet prije nekoliko dana objavio svoju prvu i drugu procjenu rasta BDP-a u Europskoj uniji u drugom kvartalu ove godine. Malo je medija koje iste nisu dočekali naslovima o tome kako je “Europa izišla iz recesije”. Štoviše, evo je neki dan sličan tekst, sa sličnim naslovom, u jednom velikom dnevnom mediju objavljen i sa posprdnim nadnaslovom “A gdje je Hrvatska”. U ovoj priči, međutim, ne da su “lončići polupani”, nego se tu više ne zna što je lonac, što čaša, što žlica, a kamoli kako uključiti perilicu.

Naime, podaci koje je Eurostat objavio odnose se na rast BDP u drugom kvartalu ove godine (travanj-lipanj) u odnosu na prvi kvartal 2013. godine. To je statistika koju, primjerice, domaći statistički zavod ne vodi, BDP se u Hrvatskoj računa na godišnjoj razini, dakle, isti taj drugi kvartal 2013. godine se u Hrvatskoj uspoređuje s drugim kvartalom 2012. godine i u toj usporedbi hrvatski BDP je pao za 0,7 posto. Europski je pak, po objavljenim podacima na osnovu kojih je u naslove lansiran “izlazak iz recesije” u plusu za 0,4 posto. Ali u odnosu na prvi kvartal 2013., a ne na lanjsko proljeće!

Na ovom mjestu nije prebitno što se kao izlazak iz recesije u principu računa kad gospodarstvo raste u dva kvartala zaredom (u Hrvatskoj se dosad pritom uvijek gledalo na godišnji rast, a ne rast između dva kvartala). Bitno je da je Hrvatska, gotovo sigurno, po (pogrešnom) kriteriju koji su primijenili mediji također izišla iz recesije. Riječ “gotovo” u prethodnoj rečenici je stavljena iz čiste predostrožnosti, naime Eurostat još nema podatke o BDP-u Hrvatske u drugom tromjesečju 2013. u odnosu na prvo tromjesečje iste godine, no već je prvo tromjesečje 2013. u odnosu na posljednje prošle godine pokazalo da je pad stao – odnosno, ubilježismo pozitivnu nulu. Kako su godišnji podaci za drugo tromjesečje u Hrvatskoj mnogo povoljniji od onih u prvom (pad BDP na godišnjoj razini je usporio na 0,7 sa 1,5 posto), prilično je izvjesno da je drugo tromjesečje u Hrvatskoj i iznad europskog plusa od 0,4 posto. Baš će biti zanimljivo pratiti naslove u domaćim medijima kad Eurostat objavi i taj podatak.

Dakle, BDP, sudeći i po strožim (međugodišnjim) statistikama, putuje prema plusu. Je li to podatak kojeg vlast treba prikrivati “ćirilicom”?

Slično je i sa nezaposlenošću. Eksplozija broja nezaposlenih u 2012. godini, potaknuta drugim dnom europske i domaće krize se istutnjala. Rast broja nezaposlenih sa sadašnjih cca 311 tisuća u narednim mjesecima je neminovan, zbog sezonskih kretanja, no usporedbe sa lanjskim brojkama pokazuju njegovo usporavanje. Dok je lani, primjerice, broj nezaposlenih u kolovozu u odnosu na lipanj porastao za oko sedam tisuća, ove godine se za toliko – smanjio. Kako sad stvari stoje, u narednih godinu dana izvjesno je očekivati i da se broj nezaposlenih i na godišnjoj razini krene smanjivati, a to je već ozbiljan pozitivan trend.

Prikrivaju li se ove brojke možda frizurom gospođe Reding?

Naposlijetku, a kako bi se pokazalo da petnaestak mjeseci stara ozlojeđena izjava (tadašnjeg) guvernera Hrvatske narodne banke o tome da “pada sve što treba pasti” više ne vrijedi, valja ukazati na sve više mjeseci u kojima se bilježi rast industrijske proizvodnje (mada ima i onih u kojima pada), te na već treći mjesec uzastopnog rasta osobne potrošnje, koja je neprekidno padala više od godinu dana. Nakon pet godina, pritom, Hrvatska je konačno zabilježila i rast na svjetskoj ljestvici konkurentnosti.

Ovi podaci nastoje se, valjda, sakriti uvođenjem zdravstvenog odgoja u škole.

Dobro, priča o “spinovima” kojima se želi skrenuti fokus javnosti s “pravih problema” u ovom slučaju je očito obična posljedica ideološke zaslijepljenosti i/ili intelektualne lijenosti.

A Hrvatska, ona stvarna? Ona je očito lagano ipak već neko vrijeme napustila “put za put” izlaska iz krize i sad korača prema plusu. Tako jednostavno stoje stvari. Zbog čega bi aktualna vlast tu činjenicu željela prikriti ostaje tako veliki misterij. Na koji, sasvim sigurno, nikad nećemo dobiti odgovor.