Bila bi to, na neki način, poetska pravda. Da se baš u gradu koji je najviše pretrpio u Domovinskom ratu, kojeg je mržnja sravnila sa zemljom, i na čijim su prilazima groblja srpskih tenkova, neslavno završi i priča o mirnodopskoj nacionalističkoj revoluciji u Hrvata. Da se krug zatvori.

Jer, stvar je postala gotovo karikaturalno nepodnošljiva. Takozvani Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, još jedna od militantnih izmišljotina kojima je glavni cilj maksimizirati izborni rezultat HDZ-a i ostalih strančica krajnje desnice, unuk Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata (čiji je posao de facto zaključen dolaskom na vlast Ive Sanadera), u svom je javnom podržavanju HDZ-a otišao i preko granica karikature.

Na sve ostalo smo već navikli: na neprikrivene prijetnje silom zaštitnika Hrvatske (samo onakve kakvom je oni vide, jasno), na zastrašivanja javnosti i sugrađana pogrešne nacije ili političkog uvjerenja, na uniformirane skupove na gradskim trgovima kako bi se vlasti poručilo da bi se opet moglo stati na branik Domovine. Novitet je bila neprikrivena, potpuno javna politička podrška HDZ-ovoj ultradesnoj koaliciji, ali nije toliko šokirala kao posljednji, očajnički pokušaj da se na vlast u gradu-heroju dovede kandidat HDZ-a, umjesto SDP-ovog gradonačelnika koji u drugi krug ulazi sa solidnom biračkom prednost otprije 15 dana.

“Nakon uvođenja dvojezičnog pisma uslijedilo bi iseljavanje hrvatskog življa i mladih iz grada, naročito stradalnika Domovinskog rata. Oni koji bi je uveli, stvorili bi i službeno Vukovar sjedištem Srpskog vijeća općina. Moguća je politička autonomija, što povlači za sobom i moguće odcjepljenje od Hrvatske i pripajanje Srbiji”, kaže se doslovno u jednom od letaka koje je Stožer objavio ovih dana.

HSPAS, strateški partner HDZ-a, je letak javno pohvalio. Tomislav Karamarko, koji u kampanji ovih dana komentira sve: od industrijske proizvodnje, podvodnih tunela, do politike Franje Tuđmana prema BiH (na koju, odjednom, više nema zamjerki) nije se, dosad, doticao ovakvog širenja ludila u gradu koji je vjerojatno najosjetljivije mjesto Hrvatske.

Valja još jednom ponoviti: momci tvrde da će se, pobijedi li SDP u Vukovaru, grad odcijepiti i pripojiti Srbiji. Godina je, za sve one čiji pogled u nevjerici luta prema rubovima ekrana, 2013.

Nije, međutim, Vukovar jedini. Samo je ekstreman primjer sulude, gotovo križarske predizborne kampanje glavne oporbene stranke, u pokušaju da se potvrde (do drugog kruga potpuno neosnovane) Karamarkove teze o pobjedi na lokalnim izborima i time približi onom sladostrasnom trenutku kad će se novi nesporazum Hrvata i njihove stranke, poput onog trećesiječanjskog, razriješiti na prirodan način – povratkom HDZ-a na vlast u državi. U Splitu, koji se vjerojatno neće otcjepljivati od matice zemlje pobijedi li SDP-ov Ivo Baldasar, pak, HDZ-ova koalicija strastveno brani katoličku vjeru od nasrtaja na brak koristeći za to tobože politički neovisnu inicijativu za promjenom Ustava (čije se prikupljanje potpisa protiv nečeg što nitko ni ne predlaže, eto, sasvim nevjerojatnom slučajnošću, poklopilo s predizbornom kampanjom).

Bitku za vlast na lokalnim izborima, tako, samo luzeri vode na priči o komunalnim problemima, dječjim vrtićima ili odlagalištima otpada: HDZ, s Thompsonovskim mačem u rukama, ratuje na braniku vjere i nacije.

Priča o Vukovaru, i snoviđenjima kakvima bi se smijao i Toma Grobar, međutim, nije nimalo bezazlena. Međunacionalna atmosfera u (i dalje) podijeljenom gradu njom je dodatno zatrovana. Naime, i 3. lipnja svanut će dan i djeca će krenuti u vrtiće i škole, a odrasli na posao. Podozriviji nego inače. Jer, tko zna što “oni drugi” spremaju. A u gradu u kojem je prošlost tako bremenita, budućnost ne bi smjela zvučati poput prijetnje.

No, nacionalističkoj revoluciji ionako od prvog dana, od njenog rođenja na splitskoj Rivi, budućnost nije bila među prioritetima. Samo crne vrane prošlosti, tako slične onima koji su prijetile s nekih drugih, još ranijih, mitinga mržnje. Stoga bi, da, doista bila poetska pravda da ta onemoćala prijetnja golom nacionalnom silom konačni poraz doživi baš tamo.

Baš u Vukovaru.