Zoran Milanović vjerojatno nije usrećio svoje PR savjetnike kad je na tiskovnoj konferenciji početkom tjedna odlučio izignorirati njihove upute i žestoko se obračunati kako sa ekstremno desnim izjavama, tako i sa medijskim tretmanom cijele priče o “građanskom ratu” i “gostima u Hrvatskoj”. No, ako Karamarkov HDZ ima svoje spin doktore, oni vjerojatno već danima ne mogu spavati. Ono što HDZ radi sam sebi pred izbore za europski parlament političko je samosapunanje daske rijetko viđenih razmjera – i to bez apsolutno ikakvog razloga.

Za početak: slika stanja. Okolnosti u kojima se zemlja nalazi, u jasno najužem stranačkom smislu, pjesma su za uši oporbe – pogotovo za najjaču stranku. Vlast se hrva s petogodišnjom krizom, a koliko uspjeha u tome ima najbolje pokazuje izraz “recesija s dvostrukim dnom”. Jasno, ni javnost, ni analitičari se ne bave previše širom slikom – krizom u EU koja vuče na dno i zemlju koja zapravo s prvog dna krize nikad nije ni izronila. Pada BDP, raste broj nezapsolenih i – gotovo, kriva je Vlada.

U koaliciji su tenzije poprilične: od presude Čačiću, kao da se veza SDP-a i HNS-a slomila uz glasan prasak. Koji još odjekuje. Svađe oko poslova u javnim poduzećima, reklamiranja u medijima, policija s inspektorima u firmama koje vodi HNS… Jedan divan cirkus. S IDS-om, pak, koji nije toliko bitan faktor u koaliciji, već mjesecima bjesni hladni, ali medijski atraktivan rat.

Uz sve to, Milanović je ušao u klinč i s medijskom površnošću i zlonamjernošću na koju je domaća publika već pomalo navikla. No, na pokazivanje ogledala kod nas mediji od strane politike apsolutno nisu navikli, pa se premijer pretplatio na dodatne porcije kritika, uz one koje već redovno dobija kako zbog promašaja svoje Vlade, ali još i više zbog njene predanosti poreznoj disciplini i poštivanju zakona.

Dakle, zbivanja u društvu su mješavina na kojoj opozicija, pa tako i njen najjači dio može samo polako, ali sigurno bubriti. Čak je i suđenje kontra HDZ-a palo u potpuno drugi plan, u pretinac s oznakom “stare vijesti”, a Ivo Sanader se sa strankom povezuje samo kao povijesni fakt.

A mi Hrvati – boc!

HDZ je u tromjesečni juriš na birače (travanj – europski izbori, svibanj – prvi krug, lipanj – drugi krug lokalnih izbora) odlučio krenuti s – desnilom. Ništa čudno, to je politika Tomislava Karamarka – što je potvrdio i predstavljajući listu za EU izbore, ponovivši već rutinski kako vlast smatra Hrvatsku “relativnom, usputnom i slučajnom”, te kako “niti ne zna što je Domovinski rat”.

Logična igra na tu kartu rodila je i logičnom koalicijom s pravaškom frakcijom koju predvodi Ruža Tomašić i koja je svojom elaboracijom o Hrvatskoj i gostima potpuno ukrala šou većem političkom partneru. Dobra stvar za Ružu, koja bi svojim ekshibicijama mogla do preferencijalnih glasova koji bi je lansirali u Bruxelles, no koliko je dobro za HDZ da im se lista prepoznaje po priči o “četnicima”, “gostima” i “hrvatskim kraljevima koji su jeli vilicom i žlicom dok su po Europi još grabili hranu prstima” (pozdrav svima koji se sjećaju Viljuške iz “Lepa sela lepo gore”, arhetipskom četniku koji je kroz bradu stranoj novinarki siktao slične stvari, garniravši ih sa čuvenim pokazivanjem na vilicu koja mu je visila oko vrata i rečenicu – “A mi Srbi – boc!”)?