Za medije Karamarko danas tvrdi da sve HDZ-ovce doživljavaju kao naciste i fašiste. Dakle, mediji su neprijatelji. Ako se već ne nađe neki pravi državotvorac koji će ponukan ovakvom (vjerojatno utuživom) idiotarijom predsjednika najhrvatskije stranke svojom junačkom rukom poravnati koju neposlušnu medijsku glavu, onda će se s medijima, nema nikave sumnje, nakon izbora pozabaviti Stranka
Punih godinu dana. Cijela je godina, 365 dana u kojem je svaki prilika za politički skup, dakle, još preostalo do onih ključnih, parlamentarnih izbora, a skupovi HDZ-a su se već pretvorili u happening za koji klasičan Thompsonov koncert izgleda poput hipi festivala za promociju prava nacionalnih manjina.Sve manje uvijene prijetnje političarima i medijima, teške metafore, zakletve na grobovima, priče školskom programima kao “teškoj tragediji koja se sprema”, borbe protiv komunista (koga?!), skoro religiozno štovanje kulta lika i djela… sve to postaju zaštitni znakovi svakog hard core skupa te stranke, od kojeg jedino odudaraju aktualni predizborni eventi Kolinde Grabar Kitarović koja očajnički (i neuspješno) pokušava pobjeći ulijevo, prema desnom centru.Stranka koja još čeka pravomoćnu presudu za korupciju golemih razmjera tako se postavlja daleko desnije i od onih zasada na koje se neprestano poziva. Doktrina hrvatskog autokrata s kraja devedesetih, Franje Tuđmana, je za ovo o čemu i kako priča Tomislav Karamarko – kamilica.Ako malo skoknemo u budućnost prije nego nam se ona dogodi, kakvih recimo 18 mjeseci, i pretpostavimo uvjerljivu pobjedu HDZ-a na izborima, slika Hrvatske izgrađena iz posljednjih najava vodstva HDZ-a ima mračne obrise.U takvoj, Karamarkovoj Hrvatskoj, veliko je pitanje kako bi prošla rečenica da je jedna od (vrlo) rijetkih pozitivnih strana politike Franje Tuđmana ta što je on bio manje loš od Slobodana Miloševića. Jer, HDZ se zaklinje, uz odobravanje mase, na stavljanje tuđmanizma u Ustav, a sam Karamarko je više puta izjavio da će svatko o Tuđmanu u svoja četiri zida moći govoriti što hoće, ali u javnosti – ne. Dakle, kolege i dragi sugrađani koji svašta žvrljate po društvenim mrežama, za 18 mjeseci bi mogli morati biti jako, jako pažljivi. Ako ništa drugo, nadgledanje “zaštite lika i djela” moglo bi značiti bum zapošljavanja u državnoj službi.Školske knjige će se, jasno, pobacati (valjda ne i spaliti) i tiskati nove, koje će valorizirati kult prvog predsjednika. A ako već imamo Franju u udžbenicima i Franju u srcima, mogli bi ga, zašto ne, dobiti i u vidu (ustavne?) obveze na zidovima. Makar onima u javnim institucijama, jer je, istina govoreći, budući wannabe lider svih Hrvata ostavio određeni prostor slobode građanima u njihova “četiri zida”. Zasad.Građanski odgoj će se, naravno, moći će se spominjati. Kao stvar iz crvene prošlosti, u društvu s pravom nacionalnih manjina na upotrebu svog jezika i pisma tamo gdje to ne diže živac većini.Za medije Karamarko danas tvrdi da sve HDZ-ovce doživljavaju kao naciste i fašiste. Dakle, mediji su neprijatelji. Ako se već ne nađe neki pravi državotvorac koji će ponukan ovakvom (vjerojatno utuživom) idiotarijom predsjednika najhrvatskije stranke svojom junačkom rukom poravnati koju neposlušnu medijsku glavu, onda će se s medijima, nema nikave sumnje, nakon izbora pozabaviti Stranka.U međuvremenu će se Karamarko praviti da nije u koaliciji s neskriveno neoustaškim HČSP-om. Obilježavanje desetog travnja jest malo nezgodno, ali pola posto je pola posto…A svakom tko se još zanosi pričom o tome da će se Karamarko “primiriti” kad dođe na vlast, za kontemplaciju mogu doći njegove rečenice izgovorene ovog tjedna. Naime, Tuđmanovu politiku nacionalnog pomirenja Karamarko je proglasio propalom, zato što su “oni koji negiraju Hrvatsku iskoristili demokraciju koju im je Tuđman omogućio. To je vrhunac slobode, to je iznad slobode. Samo su čekali pogodan trenutak kako bi nas oni dezavuirali”.Što je to točno “iznad slobode”, vidjet ćemo, možda, za kojih godinu dana. A možda i ranije. Jer su dečki iz Savske, oni s križevima, sve nervozniji.
