Stvari su se sad i javno vrlo jasno posložile. Prvo, Milan Bandić je pod “obradom i posebnim mjerama” istražiteljskih tijela najmanje od listopada prošle godine. Dakle, između ostalog, prisluškivani su mu i telefoni. Drugo, čovjek koji je na izrazito drzak način ugrozio tajnost te istrage ne zove se Miroslav Tuđman, kako se dosad mislilo. Već se radi o jednom još bliskijem suradniku predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, političkom tajniku HDZ-a Tomislavu Čuljku.

Naime, ove godine je saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost vršio nadzor nad radom Operativnog telekomunikacijskog centra, provjeravajući istinitost tvrdnji Slavka Linića o tome da ga se prati. Nekoliko tjedana nako toga u javnosti je pukla teška afera (koja se vrlo brzo zaboravila) – HDZ-ovi zastupnici tražili su (i dobili) informaciju o tome nadzire li se broj zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Ovaj skandalozni potez u javnosti se pripisivao Miroslavu Tuđmanu, no ovih dana, kad su ga novinari nako gradonačelnikovog uhićenja stisnuli pitanjima o tome zašto je tražio provjeru baš Bandićevog broja, Tuđman mlađi je progovorio:  “To treba pitati onoga tko je to dao”.

Kako je od HDZ-ovih zastupnika u nadzoru bio samo još politički tajnik i pripadnik uskog kruga Karamarkovih ljudi od povjerenja, Tomislav Čuljak, bilo je potpuno jasno na koga misli. Čuljak se odmah zaklonio iza tajnosti postupka nadzora i stvar je opet počela blijediti u medijskom zaboravu.

Medijsko ignoriranje ovog rukavca priče o istrazi protiv Bandića jednostavno ne može biti slučajno. Dobar dio hrvatskih medija ponaša se kao PR služba osumnjičenog gradonačelnika. Naslovnice impliciraju politički progon, kolumnisti lamentiraju o tome kako se gradonačelnika maltetira zbog “sitnica”.

Podsjetimo, već u ovoj, početnoj fazi istrage istražitelji tvrde da se radi o šteti od 20 milijuna kuna, a na popisu svjedoka je skoro tri stotine osoba.

Da se radi o špranci po kojoj se “naši ljudi” brane bez rezerve (i logike), a “njihovi” danima javno linčuju, bistro je svima koji se prisjećaju medijskog tretmana kojeg je imala (i ima) bivša sisačka županica Marina Lovrić Merzel. Nju se tjednima po naslovnicama razvlačilo zbog istrage koja ju je dovela u petomjesečni pritvor, a najjači dokaz zasad je, koliko je poznato, svjedočenje koje ju tereti za sto tisuća eura mita. Ali, ona je bila u SDP-u; stoga joj je javnost ponudila vješala. Dok dobar dio iste za Bandića nudi uglavnom – razumijevanje. Zanimljivo, još nitko od “opinion makera” nije ozbiljno ni zatražio da Bandić odstupi s funkcije dok se stvar ne raščisti, dok su pozivi na odlazak Lovrić Merzel s mjesta županice bili doslovno razmjera inkvizicijskih krikova – i to s lijeva i s desna.

Naravno, Bandić nema nikakvog razloga za ostavku, niti bi ju trebao dati (osim da se izvuče iz pritvora, što je naposlijetku napravila i Lovrić Merzel). Oboje su jednostavno savršeno nevini dok se ne dokaže drugačije. Svako drugo razmišljanje je križarski rat – ne protiv korupcije, nego protiv liberalne demokracije.

No, lako za Milana, Marinu i medije. Potonji doista više teško mogu ikog razočarati, a za dvoje osumnjičenih političara ima tko brinuti: i sa strane tužiteljstva i sa strane obrane. Što je, međutim, s političkim tajnikom HDZ-a, Tomislavom Čuljkom? Zašto njega nitko dosad nije priupitao “za zdravlje” i doveo na razgovor  ugodni da DORH-u objasni zašto je došao s telefonskim brojem čovjeka protiv kojeg je pokrenuta opsežna operativna akcija u nadzor rada službe koja je provodila tehnički dio posla. Zašto je ugrozio cijelu istragu? Je li javio Mikiju da ga “slušaju”? Da kaže koja je to tajna veza Milana Bandića, istrage i njegove stranke?

I da ga, naposlijetku, priupita zašto je na papiriću na kojem je bio nažvrljan broj mobitela Milana Bandića bio još jedan, koji je također proveo kroz OTC-ov sustav. Broj najbližeg suradnika Tomislava Karamarka, Miljana Brkića.

Strpljenje je u ovakvim slučajevima, pokazalo se, korisna stvar. Istrage su vremenom rasle i postajale sve ozbiljnije. No, u međuvremenu, dok nitko još nije pokucao na vrata političkog tajnika HDZ-a, sva trojica: i Čuljak i Brkić i Karamarko, počastili su svojim posjetom “puč u nastajanju”, prosvjed branitelja u Zagrebu. Prosvjed čiji razlozi, zapravo, nikom nisu baš jasni.

Pa je možda ipak stvar u tajmingu. “Spotano okupljanje” branitelja pred ministarstvom koje vodi vukovarski heroj Predrag Matić, počelo je, naime, dan nakon uhićenja Milana Bandića i drugova.