Proces protiv bivšeg vukovarskog gradonačelnika Željka Sabe prešao je granicu utjecaja sudstva na politiku čak i više nego kasnije poništena presuda protiv bivšeg ministra obrane Berislava Rončevića zbog čuvene nabavke kamiona
Ako se itko čudio zašto Europska unija tako dugo i uporno, kao jedan od glavnih problema Hrvatske za vrijeme pregovora o ulasku u EU ističe pravosuđe, vrijeme je da se sad malo čudi sam sebi. I Uniji, koja nas je, glede&unatoč, pripustila unutra.Od domaćeg sudstva, hvala Bogu, barem na ovom mjestu se nije ni očekivalo/ne očekuje ništa dobro . Međutim, cirkus koji je izveden sa samo dvije presude u nekoliko dana ipak prevazilazi i najpesimističnija očekivanja.Sudstvo se duboko uplelo u utjecanje na politički proces – zna se na čijoj strani, te postavilo diktaturolika ograničenja bazične slobode govora i slobode medija da o radu političara uopće izvještavaju, na bilo koji način. Ako se svemu što se dogodilo doda i zrno realnog pesimizma, moglo bi se zaključiti kako nam se uskoro sprema vrlo fino jedinstvo izvršne, zakonodavne i sudske vlasti (uz ignoriranje napornog fikusa s Pantovčaka, kojeg, eto, “bit će predsjednica”, sudeći po anketama neće uspjeti oplijeviti).Proces protiv bivšeg vukovarskog gradonačelnika Željka Sabe prešao je granicu utjecaja sudstva na politiku čak i više nego kasnije poništena presuda protiv bivšeg ministra obrane Berislava Rončevića zbog čuvene nabavke kamiona. Naime, u potonjem slučaju je ministar obrane u Vladi Ive Sanadera osuđen jer je donio navodno lošu političku odluku, kupnju nepovoljnijih kamiona za MORH. Nije dokazana nikakva korupcija, nikakav trag novca. Time je sud opasno kriminalizirao politiku, jer bi se za svaku lošu odluku moglo ići u zatvor zbog štete koja je nastala po državni proračun. Bizarnost takve logike vidljiva je kad se primjeni na bilo koji drugi politički čin, evo, primjerice, Milanović se, kad je smijenio prvog pomoćnika Zlatka Komadine ispričao javnosti jer su imenovali čovjeka u kojeg su brzo izgubili povjerenje. Smijenjeni Vladimir Ferdelji imao je pravo na još nekoliko plaća iz državnog proračuna. Po logici presude Rončeviću, Milanović bi zbog toga mogao u zatvor. I zbog milijun drugih odluka, kao i bilo koji političar na bilo kojoj razini. Rončević je na kraju, valja ponoviti, pravomoćno ipak oslobođen.No, petljanje sudstva u politički proces nije prestalo – što pokazuje slučaj Sabo. Da se odmah razumijemo, potpisnik ovih redaka smatra da je Sabo nedopustivo prekoračio politički fair-play navodnim nuđenjem radnih mjesta za članove rodbine i trabunjanjem o novcu koji su “neki poduzetnici” spremni dati za mandat. Vjerojatno je i prekoračio zakon (koji je, doduše, skeptičan prema tome da snimka nastala bez znanja snimanog bude dokaz na sudu, ali nećemo sad sitničariti…). Ono što je zaista zabrinjavajuće nije dio presude nastao na čuvenoj audio snimci, već onaj drugi dio, kad se Sabu osuđuje zbog pokušaja kupovine vijećnika HDZ-a koji se nije sjetio ponijeti diktafon.Naime, članovima obitelji Radivoja Đurića je navodno nudio bolja radna mjesta i prijetio otkazima. No, taj dio presude ne temelji se na presedanskoj audio snimci. Nego na svjedočenju Đurića i njegove supruge.Ovdje se ne namjerava ustvrditi kako njih dvoje lažu. Nego ukazati na posljedicu: kako će izgledati konstituiranje bilo kakvog političkog tijela u kojem su rezultati nakon izbora otprilike izjednačeni, ako se može u zatvor samo na osnovu riječi političkog protivnika? I je li uopće nuđenje političkih funkcija za političku suradnju još uvijek legalno? Gdje je granica između političkog saveza i kaznenog djela? Je li uopće više moguće sklapanje koalicija koje podrazumijevaju podjelu funkcija nakon izbora? I vrijede li ista pravila baš za sve stranke?Na ovaj niz pitanja cinik će imati samo jedan odgovor: zna se. Jer, eto, kako je život često sarkastičan, u stvarnosti, dok je zlosretni Sabo mamio vijećnike i zaglavio zbog toga u zatvoru, većinu u Gradskom vijeću Vukovara sastavio je HDZ. Prešao im je jedan član SDP-a. Sigurno zbog toga što je zaključio da mu više odgovara Karamarkova ideologija.Jasno, ovaj transfer, kao i stotine sličnih u zadnjih desetak godina, a radi čega je Hrvatska često dobijala i packe Bruxellesa, domaćem sudstvu nije upitan.O još nevjerojatnijoj presudi protiv RTL-a, jer je u interviewu za tu televiziju premijer rekao da mu zbivanja u Zagrebu i rad gradonačelnika smrde na korupciju i klijentelizam, ne treba trošiti puno riječi (disclaimer: časni sude, prethodne riječi su osobni stav premijera od kojih se ovaj autor i ovaj medij ograđuju). Radi se o brutalnom i potpuno neobranjivom gaženju slobode govora i slobode medija. Dakle, zagarantiranih ustavnih kategorija.U svjetlu ove (srećom, još uvijek nepravomoćne) presude, teško je zamisliti kako bi mediji uopće mogli funkcionirati; ta svakog dana se u Saboru čuju slične ocjene prema suprotnim političkim taborima. Uostalom, i nakon presude Sabi, Tomislav Karamarko je sebi i svim medijima koji su ga prenijeli, zagarantirao gadnu novčanu odštetu:“Sve ono što SDP-ovci o sebi pričaju i time žele stvoriti fikciju da su pošteni sada pada u vodu. Ovo to dokazuje. Car je gol”, kazao je, misleći pritom i na istragu protiv Marine Lovrić Merzel.Jasno, Karamarko ovim nije prešao normalne granice političkog prepucavanja.Jasno, po kriteriju po kojem je osuđen RTL, kriv je i on i svi koji su ovu rečenicu prenijeli (disclaimer: časni sude… you know the drill…).Jasno, Karamarku se neće ništa dogoditi.Postoji, naravno, blaga mogućnost da je sve što se događa s domaćim sudstvom tek niz slučajnih podudarnosti, nespretnosti, pogrešnih odluka koje se još daju ispraviti. Da je, recimo, Turudić tek istureni zločesti dečko, solo igrač, koji jako voli HDZ, da je Vrhovni sud bio tek mrvicu šeprtljav oko Europskog uhidbenog naloga, a da su se oko Sabe i Milanovićeve klevete suci malo previše zaigrali. Ljudi su, griješi se, zakoni su nejasni i to…Međutim, mnogo prije će biti da je sve ovo vrlo jasna najava onoga što bi moglo uslijediti od 2016. godine. Da će, naime, demokratura koja se pomalja vrlo čvrsto stisnuti cijelu državu. I da će, naravno, pritom sve biti – po zakonu.
