Čini se kao da im/mu je krenulo. Nakon brutalnog obračuna sa svojim najpopularnijim ministrom, jednako brutalnog poraza na europskim izborima i prolaska kroz ušicu igle na tajnom glasanju na “onoj” sjednici Glavnog odbora, Milanović i SDP kao da su uspjeli stabilizirati svoj kurs, koji je ove godine isključivo i velikom brzinom vodio – prema dole.

Premijer je kreuno u ofenzivu osobnog šarmiranja članstva (i to mu čak, na iznenađenje mnogih, ne ide loše), zapućuje se češće među birače i sve otvorenije pokazuje drugačiju sliku od one koja je dosad nudila “autistu iz Banskih dvora”. U Vladi, pak, sve više šuškaju i o mjerama koje bi se mogle dopasti puku, makar neke od njih u ovoj fazi (šifra Ina) djelovale bliže SF-u nego ozbiljnoj politici, što i nije neobično znajući da slijedi izborna godina.

Uglavnom, nakon šest mjeseci pada, rejting najjače vladajuće stranke je na mjesečnoj razini porastao i izgleda da nova taktika zasad daje rezultata.

Međutim, SDP je svjetlosnim godinama daleko od mirne stranke. Predizborno pospremanje tamo je samo površinska maska koja krije mnoge sitnije obračune i krupniju želju za novim razračunavanjem. U stranci, na mnogim frontovima, vlada rašomon i nedostatak izbliza jedinstvenih političkih kriterija.

Sisačku županicu su tako prošlog tjedna bivše kolege izbacile iz stranke. Novo proširenje istrage, na navodno mito od 100 tisuća eura, koji se, veli priča, pokušao amaterski oprati kupnjom stana na moru članu obitelji, uvjerljivo je najozbiljnija sumnja dosad. Tu se više ne radi o računima za kobasice ili plaćama savjetnika iz redova koalicijskih partnera čiju ilegalnost nije lako dokazati. Ovo je vrlo ozbiljno.

Priča o tome da je, bez obzira na eventualnu presudu Lovrić Merzel svojim načinom vođenja županije naštetila stranci pomalo su otužne, jer dok nije završila u pritvoru nitko u SDP-u isti taj način nije dovodio u pitanje. Dakle, ako je “način vođenja županije” bio problem, e onda se on imao riješiti daleko prije USKOK-ovog uskakanja u priču. A ako je problem USKOK-ova istraga, onda se radi o običnom, politikantskom gaženju načela potrebe dokazivanja krivnje. Kako stvari odavde izgledaju, radi se prije svega o lokalnom “konačnom rješenju” sukoba između gradonačelnice i županice koji je već nekoliko puta iscurio u javnost. USKOK je tu tek priručno sredstvo, a ovakvom raspletu neće se protiviti ni središnjica kojoj u izbornoj godini ne trebaju komentari o članici stranke koju USKOK sumnjiči za neke stotine tisuća sumnjivog novca.

Gledajući međutim dojmljivu upornost kojom Lovrić Merzel odbija dati ostavku na mjesto županice iako bi ju to gotovo sigurno poslalo izvan pritvora u kojem je već mjesecima, ova priča mogla bi imati još koji nastavak…

Što nije potpuno sigurno za priču o Zlatku Komadini i njegovoj neobičnoj kandidaturi za šefa SDP-a (ali ne i Vlade), godinama prije stranačkih izbora. Primorsko-goranski župan, kao i mnogi koji bi “socijaldemokratskiji” SDP, nikako da konkretnije uobliči sadržaj svog programa. Opća mjesta o “ljevici” i “radnicima” su smiješna; dajte drugovi recite otvoreno što mislite o “spin-offu”, monetizaciji autocesta, Zakonu o radu… Salonska naklapanja teško više ikoga mogu impresionirati. Osim nedostatka sadržaja, zanimljiva je i Komadinina taktika. Neobično je, naime, da izazivač izbjegava onog kojeg želi skinuti s trona; Milanović je došao u Rijeku, a Komadina izbjegao unutarstranački sastanak. Taktika je to koja previše podsjeća na HDZ-ovo poslovično izbjegavanje predizbornih sučeljavanja i koja ostavlja dojam – straha. Možda se tako i može (u slučaju izbornog poraza SDP-a) doći do vlasti u stranci, ali ista svakako u tom slučaju ne može očekivati ništa dobroga.

Uglavnom, manje-više glasno rogoborenje protiv Milanovića, ostavlja neugodan dojam da se u ovom trenutku oporba unutar SDP-a nada da će posao za njih odraditi – Tomislav Karamarko. Obzirom da je HDZ rijetko kad ostavljao uznemirujućiji dojam od onog kakav se sad vuče za tom strankom (a konkurencija je u zadnjih 25 godina, svega mi, bila vrhunska), to je prije svega znak političke neodgovornosti.

Naposlijetku, kolažu rašomonijade u stranci koja se, makar na tren, anketno krenula oporavljati, svakako doprinosi i vukovarska situacija. Tamo je dosadašanji gradonačelnik Željko Sabo u mnogo ozbiljnijim problemima od utamničene sisačke županice – barem ako gledamo formalno pravnu stranu procedure. Dok Lovrić Merzel čeka tek prvu optužnicu, Sabo ih već ima – tri. No, ne samo da nije izbačen iz stranke, nego ga je SDP, kao nezavisnog kandidata, podržao na izborima.

Kako funkcionira stranka u zadnje vrijeme, Sabo je makar do pravomoćne presude siguran – dok se u medijima ne počnu pojavljivati komentari o tome kako je bruka za socijaldemokraciju da još nije izbačen iz SDP-a.

E onda je gotov.